Krešimir Bagić dobitnik je nagrade 'Dobriša Cesarić' za najbolju neobjavljenu zbirku poezije. Bagić je nagradu, koja se dodjeljuje u sklopu manifestacije Dani Dobriše Cesarića u Požegi, dobio za zbirku Treba srušiti zidove, a pobijedio je u konkurenciji osamdesetak rukopisa. Zbirka, prema riječima dobitnika, tematizira prostor ljudske slobode, "To da bismo trebali srušiti zidove ovdje prije znači da trebamo učiniti nešto kako bismo bili bliže, kako bismo osvojili prostor slobode". Bagić je tako osmi dobitnik ove nagrade koja je utemeljena 2002. godine, a koju je prošle godine osvojio Ivica Prtenjača za zbirku Okrutnost, koja je u sklopu Cesarićevih dana prošli tjedan napokon predstavljena.
***
U Hrvatskoj je između osamdesetak kandidata proglašen dobitnik nagrade Dobriša Cesarić za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama, dok je u Londonu proglašena nagrada za najbolju objavljenu zbirku pjesama, za koju je konkuriralo 98 zbirki poezije. I jedna i druga nagrada nose svom dobitniku 15 tisuća, jedna kuna druga funti. Riječ je o nagradi T.S. Eliot koja je među najprestižnijim nagradama za poeziju uopće, a svakako najunosnija. T.S. Eliota je ove godine dobio Philip Gross, cijenjen, ali izvan uskog kruga poznavatelja relativno nepoznat pjesnik. Nagradu je osvojio za zbirku The Water Table i to u konkurenciji pjesnika kao što su Alice Oswald, Sharon Olds i Christopher Reid. The Water Table njegova je šesta zbirka pjesama, a autor je i desetak romana za mlade. Gross je tako postao nasljednikom mlade pjesnikinje Jen Hadfield koja je nagradu odnijela prošle godine, dok je među dosadašnjim laureatima veliki broj značajnih imena britanske poezije kao što su Ted Hughes, Carol Ann Duffy, Seamus Heaney. Kao i uvijek, i ove je godine nagradu na svečanoj ceremoniji u Londonu dobitniku predala Valerie Eliot, supruga velikog pjesnika.
***
Ostanimo još malo kod nagrada. Naime, proglašena je dobitnica NIN-ove nagrade za najbolji roman koja se dodjeljuje od 1954. godine. U konkurenciji od čak 133 djela NIN-ovu nagradu za najbolji roman u 2009. godini osvojila je književnica i prevoditeljica Grozdana Olujić za roman Glasovi u vetru. Nevjerojatnom zvuči činjenica da je Olujićka tek treća žena koja je osvojila ovu nagradu u 56 godina njezinog postojanja (druge dvije su Dubravka Ugrešić 1988. i Svetlana Velmar Janković 1995. godine). Njezini romani i bajke prevedeni su na 28 svjetskih jezika, a pobijedila je u konkurenciji šest kandidata koji su ušli u najuži izbor: Prsti ludih očiju Rajka Vasića, Tri slike pobede Zvonka Karanovića, Taoci Sandre Petrušić, A ako umre pre nego što se probudi Ðorđa Pisareva, Konstantinovo raskršće Dejana Stojiljkovića i Park kamen maćado Mirjane Urošević. Pobjednici će nagrada u vrijednosti od 10.000 eura biti dodijeljena sutra, u petak 22. siječnja, na svečanosti u Narodnom pozorištu u Beogradu.
Inače, prvi dobitnik tog priznanja bio je Dobrica Ćosić za roman Koreni, a prošlogodišnji laureat bio je Vladimir Pištalo i roman Tesla, portret među maskama.
Devetnaesti siječnja datum je rođenja Edgara Allana Poea čija se 200. obljetnica obilježavala prošle godine. Godišnjica je, jasno, bila obilježena i bezbrojnim tekstovima (http://www.booksa.hr/vijesti/proza/1359) o velikom piscu, od kojih su mnogi u prvi plan stavljali ne njegov književni opus, već bizarnosti iz njegove biografije. Mnogi među njima makar jednu rečenicu posvetili bi i tajanstvenom posjetitelju koji Poeov grob koji se nalazi u Baltimoreu posjećuje svakog 19. siječnja već 60 godina (doduše, od 19. siječnja 1949. postoji prvo svjedočanstvo o noćnom posjetitelju, odnosno prvi zapis u baltimorskom Evening Sunu, pa je vrlo lako moguće da je posjetitelj dolazio i prije). No, ove se godine tajanstveni noćni posjetitelj, koji bi svake godine, pred nekoliko stotina gledatelja koji bi promatrali ovaj obred, ostavio bocu konjaka i ruže na grobu pisca, prvi put u šest desetljeća nije pojavio. Ova činjenica izazvala je veliku raspravu u američkim medijima oko uzroka no-showa, no većina ipak vjeruje kako se Poeu noćni obožavatelj napokon pridružio. No, postoje i druge pretpostavke, poput one da je noćni posjetitelj umro prije trinaest godina i da tradiciju nastavljaju njegovi potomci. Naime, posjetitelj, koji je počevši s 1993. godinom počeo ostavljati poruke na grobu (prva je glasila 'Baklja će biti predana'), u poruci iz 1998. dao je naslutiti da s tradicijom nastavljaju njegovi sinovi. Bilo kako bilo, ove godine stotine su se turista tužni vratili s groblja ne vidjevši predstavu za kojom su žudili.
