Ukratko vas podsjećamo da je Houellebecquova majka, koju je kontroverzni sin oblatio u romanu Elementarne čestice, na uvrede odgovorila vlastitim memoarima nazvanim Nevina, u kojima s nešto manje stila od svog sina na mrtvo ime pljuje po njegovom liku i djelu. Kako smo o tome već pisali, danas donosimo highlights iz intervjua koji je ova 83-godišnjakinja ne pretjerano uglađenih manira ekskluzivno dala Guardianu.
Ceccaldi se zgraža već na prvi spomen svoga popularnog sina i izjavljuje da želi govoriti o sebi: "Nisam pisala o njemu, pisala sam o sebi! I da nisam Houellebecqova majka napisala bih istu knjigu", tvrdi ona, a kad novinarka spomene da ga je napustila njezina erupcija bijesa postavlja ton u kojem prolazi cijeli intervju.
"Pobogu, zar ništa ne kužite? Ja nikad nisam nikoga ostavila. Prije je moj sin ostavio mene. Imala sam normalne odnose s njim sve dok on nije odlučio da sam ga ja napustila. Vidjeli smo se svake godine. Bio je s mojom svekrvom... Ti problemi s djecom koju nisu odgojili njihovi roditelji...", započinje rečenicu koja bi nam mogla više reći o njezinom pogledu na situaciju u kojoj je mladi Houellebecq odrastao, no ne završava je, nego počinje objašnjavati da je u 60-ima i 70-ima radila 14 sati dnevno, 6 dana u tjednu i da u takvim uvjetima nije mogla odgajati dijete.
Iz gospođinih sarkastičnih izjava u stilu: "Možda sam ga trebali poslati u neki internat u Engleskoj tako da nauči jahati i postane pravi gospodin pa bi me svi hvalili", vidljivo je da se malo majčinog stila zadržalo i kod sina, pa makar ga ona nazivala "zlim i glupim malim idiotom, lažovom, parazitom, i oportunistom koji bi za novac i slavu učinio apsolutno sve".
Ceccaldi u intervjuu navodi da je sa sinom zadnji put komunicirala 1992. kad joj je poslao pismo u kojem je ucjenjuje da mu pošalje lovu: "Za sva se svoja zla stigneš iskupiti prije no što umreš, samo uvjeri poznate da investiraju u moje filmske projekte. Pošalji mi novca za tri godine života..." Na pismo nije odgovorila jer joj je već ranije rekao da će svako njezino pismo bez čeka baciti u smeće.
"Ha! Trebalo mu je novca za pisanje. Uistinu me nasmijao...Tada su mu bile 34, a ja sam se od svoje 17 sama prehranjivala", žesti se stara hipijevka, koja je toliko ljuta na sina zbog slike koju su svi o njoj stvorili da se neko vrijeme bavila mišlju da stvar sredi na sudu. Iako je uvjerena da bi dobila parnicu, ne misli se suditi s Houellebecqom – jednostavno bi voljela da joj se sin javno ispriča. No, i sama je svjesna da se to neće dogoditi, pogotovo sad kad je krenula u kontranapad.
Ispriku od taštog Houellebecqa uistinu i ne očekuje, a uspjeh njegovih 'pornografskih' knjiga objašnjava općom dekadencijom francuske kulture. Kako u svojoj knjizi ne staje na ovome, već i insinuira da joj sin o seksu puno piše jer ga premalo prakticira, čini se da se njihov odnos nikad neće ugladiti.
Iako tekst na kraju ukazuje na to da Ceccaldi ipak nije takva bešćutna kuja kakvom se prikazuje, u Guardianu su se, toliko začuđeni patološkom veze Houellebecqa i njegove majke, okrenuli oprobanom Freudu pa na kraju intervjua donose mišljenje dvojice psihoanalitičara. No, da nije tog Edipovog kompleksa, pitanje je bi li bilo 'The Houellebecqa'?
