Martin Amis zabavlja britansku javnost kako svojim knjigama, tako i svojim izjavama kojima sipa gnjev na niz stvari koje ga živciraju u društvu i književnosti. Povodom Amisove 'proslave' 63. rođendana, Alison Nastasi je složila popis deset stvari koje Amis mrzi. Popis može poslužiti kao dobar uvod u Amisov stil razmišljanja i u čitanje njegovih djela.
Prva stvar je starenje - Amis koristi svaki rođendan kako bi podsjetio sebe i javnost na nepodnošljivost starenja i neizbježnost smrti. "Ovo neće dobro završiti!", procijedio je Amis na svoj 60. rođendan. Amis se posebno ljuti na suvremenu medicinu koja je produžila životnu dob pa tako pisci dožive vrijeme kad postaju dementni i nesposobni za pisanje. "Shakespeare je umro u 56. godini života, Jane Austen u 41. godini. Oni nikad nisu osjetili kako ih njihove moći napuštaju. Danas, pisci umiru dvaput!"
Sljedeće stvari koje Amis prezire su pojave koje ne trpe mnogi cinični intelektualci: televizija (i masovni mediji općenito) i religija. Televizija, taj 'kvadrat mrtvog sivila', kretenizira ljude i mijenja njihov smijeh lažnim smijehom. Religija je, pak, "neprijatelj umjetnosti u fikciji. Ona je suprotna umjetnosti: tendenciozna je, shematična i predvidljiva."
Budući da je Amis književnik, mnogo toga što mrzi vezano je uz književnost. Za početak, Amis prezire mlade pisce (što je prilično problematično s obzirom da je donedavno bio profesor kreativnog pisanja na sveučilištu u Manchesteru - o odnosu studenata i profesora Amisa pogledajte sliku uz ovaj članak). Amis smatra da nije isplativo čitati mlade pisce jer "nitko ne zna valjaju li išta. Samo vrijeme to može pokazati." Jedine iznimke su njegovi prijatelji, Will Self i Zadie Smith.
Nadalje, Amis mrzi 'lijenu prozu i nezgrapan jezik'. Izrazi koje prezire su 'big time', 'whatever', 'yeah right' i slično, a korištenje tih jezika Amis naziva 'jezikom princeze Dijane'. "Riječi su ono što čini pisca. One su njegova prva i vječna ljubav, i to je teško. Riječi čine život kompliciranim, čine pisanje teškim." Međutim, pisanje na način koji je dovoljno precizan i zanimljiv čini taj teški posao zadovoljavajućim. Lijenost u pisanju stvara loše pisce i loša djela.
Zanimljiv je Amisov prezir tekstova o seksu. Naime, premda Amis ne vjeruje da se može dobro pisati o seksu, on ipak smatra da spisateljice bolje pišu o seksu jer 'pjesma' i 'iskrenost' ženskog pisanja mogu učiniti seks u tekstu autentičnijim (!). S druge strane, muški autori pišu na lažan način jer pokušavaju prekriti svoje seksualne neuspjehe. Misli li Amis ozbiljno ili samo provocira?
Ono s čime se Amis definitivno ne šali su klišeji. O tome je pisao u svojoj kolekciji eseja Rat protiv klišeja. Amis navodi da je svako pravo pisanje zapravo borba protiv klišeja.
Popis stvari koje živciraju Amisa predug je i nadilazi duljinu jedne malene vijesti. Ipak, dio preostalih Amisovih tema možete pronaći ovdje.
izvor: Flavorwire
foto: James Maskell
