Trodnevnim programom u Ulcinju koji će se održati od 17. do 19. svibnja, započet će treći, završni Art modul projekta Criticize This! u sklopu kojeg će predavanja na temu društvene promjene održati Alberto Toscano, Gerald Raunig, Kenan Malik i Davor Beganović. Program će završiti javnom tribinom 'Instrumentalizacija umjetnosti i što kritika ima s tim'.
Alberto Toscano, predavač na odsjeku sociologije londonskog sveučilišta Goldsmiths, filozof, kulturalni kritičar, društveni teoretičar, u svom se radu bavi istraživanjem razvoja ideje komunizma u suvremenoj misli te genealoškom analizom koncepta fanatizma. Pored brojnih znanstvenih i teorijskih članaka, do sad je objavio dvije knjige - The Theatre of Production: Philosophy and Individuation between Kant and Deleuze (Palgrave Macmillan, 2006) i Fanaticism: The Uses of an Idea (Versobooks, 2010).
Gerald Raunig, filozof i teoretičar umjetnosti, radi na Zürcher Hochschule der Künste i na eipcp-u (European Institute for Progressive Cultural Policies). Koordinirao je transnacionalne istraživačke projekte pri eipcp-u - republicart (2002-2005), transform (2005-2008) te Creating Worlds (2009-2012). Autor je i urednik brojnih knjiga među kojima su Art and Revolution. Transversal Activism in the Long Twentieth Century (MIT press, 2007), Art and Contemporary Critical Practice. Reinventing Institutional Critique (maylfybooks, suurednik s Geneom Rayem, 2009), A Thousand Machines (MIT press, 2010) te Critique of Creativity (mayflybooks, suurednik s Geneom Rayem i Ulfom Wuggeningom, 2011).
Davor Beganović, teoretičar književnosti, bio je znanstveni suradnik na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta u Konstanzu gdje je predavao bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost. Od ljetnog semestra 2010. asistent je na Odsjeku za slavistiku Sveučilišta u Beču. Autor je monografija Pamćenje traume, Apokaliptička proza Danila Kiša (2007), Poetika melankolije te Na tragovima suvremene bosansko-hercegovačke književnosti (2009). Priredio, skupa s Peterom Braunom, zbornik tekstova Krieg Sichten. Zur medialen Darstellungen der Kriege in Jugoslawien (2007). Preveo je i priredio dvije knjige s izborom tekstova Renate Lachman: Phantasia – Memoria – Rhetorica (2002) i Metamorfoza činjenica i tajno znanje (2007).
Kenan Malik, pisac i predavač, po obrazovanju je neurobiolog i povjesničar znanosti. Kao znanstveni autor, fokus postavlja na filozofiju biologije te suvremene teorije multikulturalizma, pluralizma i rase. Autor je djela The Meaning of Race (1996), Man, Beast and Zombie (2000) te Strange Fruit: Why both sides are wrong in the race debate (2008). Gorljivi je zagovornih vrijednosti Prosvjetiteljstva smatrajući ih izvitoperenima i neshvaćenima u recentnoj političkoj i znanstvenoj misli. Arhiv njegovih tekstova i eseja nalazi se na blogu http://www.kenanmalik.com/.
Regionalni partnerski projekt Criticize This! bavi se edukacijom mladih kritičara iz područja književnosti, vizualnih i izvedbenih umjetnosti, te propitivanjem uloge umjetnosti u suvremenom društvu. Kroz edukacijske module, mentorski rad, predavanja međunarodnih stručnjaka, susrete s umjetnicima i kontinuirano kritičko pisanje o suvremenoj umjetničkoj produkciji, sudionici projekta Criticize This! bave se suvremenom umjetnošću koja je i sama kritična prema stvarnosti u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji. Cross-over pristupom tj. bacanjem pogleda u susjedno dvorište, projekt pretresa ustaljene obrasce i nudi nova iščitavanja suvremene umjetničke produkcije na ovim prostorima. Osim na partnerskim portalima kritike se objavljuju i u podlistku koji izlazi uz tjednik Novosti (Hrvatska), te dnevnike Danas (Srbija) i Pobjeda (Crna Gora). Prvi edukacijski modul održan je u Beogradu od 29. septembra do 2. oktobra, a drugi u Zagrebu od 16. do 18. februara.
Projekt Criticize This! osmislile su i provode organizacije Kulturtreger i Kurziv iz Zagreba (Hrvatska), KPZ Beton i SEEcult.org iz Beograda (Srbija) i Plima iz Ulcinja (Crna Gora).
Projekt je podržan kroz program: 'Kultura 2007-2013' Europske Unije.
www.criticizethis.org
Ono što se u romanu propagira kao natprirodna, parapsihološka stvarnost, zapravo predstavlja jedan novi dogmatski kompromis.
