Tvrđa (1-2/2007.)

Nakon što je cjelokupni prošlogodišnji dvobroj (1-2/2006.) bio u znaku radikalno-kritičkoga promišljanja odnosa tijela i identiteta, činilo nam se primjerenim krenuti u nekoliko naizgled krajnje različitih smjerova. Ako je točna Sloterdijkova postavka kako ono što nazivamo suvremenost ima samo dva temeljna problema - biogenetiku i teror tada smo unaprijed zatvorili bilo kakvo moguće otvaranje novih pitanja. Ovdje nije potrebno polemički ulaziti u sukob s reduktivmm postavkama. Sloterdijk je kao i Baudnllard nesumnjivo dijagnostičar nelagode ovog našeg doba.

Ispražnjeno od velikih tema, prepušteno recikliranju već viđenih ideja i već proživljenih paradigmi svijeta kao koncepta i svijeta kao slučaja, ono je izloženo na milost i nemilost »originalnosti«. Uredništvo Tvrđe ne preuzima slijepo nešto unaprijed »novo« kao mantru i dogmu pseudonoviteta u teoriji društvenih i humanističkih znanosti. Ovaj je dvobroj stoga svojevrsno kretanje u mjestu, pokušaj da se misle ključni pojmovi našeg doba iz perspektive svijesti o zamoru i dosadi u neprestanoj trci za novim (utopijama, društvenim inovacijama, subverzivnim akcijama radikalnog individualizma). U tom intermezzu društveno-kulturalnih obrata svih vrsta (iconic, social, cultural, pictorial, visual tum) suočavamo se s nekoliko bitnih pitanja.

Kako još imenovati ono društvo koje u potpunosti vlada našim subjektivnim prividom slobode kao spektakularna civilizacija slike, robe i instrumentalnog karaktera užitka? Jedan od najzanimljivijih teoretičara postmodernoga kulturalnog obrata, francuski sociolog i esejist Gilles Lipovctsky, skovao je sintagmu - društvo razočaranja. Predstavljamo ga izborom njegovih novijih tekstova i kritičkom studijom o njegovu djelu u kontekstu postmoderne teorije mode s Baudrillardom kao glavnim predstavnikom te radikalno-nihilističke struje suvremenoga mišljenja.