Mesari

u skladu s imenom zbirke, mogli bez ustezanja nazvati mesarenjem, uzajamnom tetovažom, borbom za pravo glasa Drugoga.

Njeni junaci se susreću u gotovo klasičnim situacijama u kojima se ovjerava priča o tijelu - tijelu i njegovim strastima i strahovima, žudnjama i novootkrivenim tajnama, tijelu izloženom, uznemirenom, ispresjecanom ožiljcima kojima se daruju muškarci i žene. Ali Glamuzina je senzibilan čitatelj stanja jezika, on kontrolira putovanje u svijet vlastite intime, a investicija vlastite kože u tekst i njezino iznošenje pred lice svijeta tempirani su i nadaju se u ravnoteži između seksualnosti i erotičnosti, privatnosti i javnosti, melanholije i pomirljivosti.

No, najlepši dio Mesara jest onaj koji ne podliježe direktnoj kritičarskoj i čitalačkoj intervenciji: to je zbirka pesama koja u zadivljujućoj pjesničkoj intonaciji i provokativnom tematskom inventaru traje u lovu za udarcima nevidljivih peraja kroz Svemir, kroz literaturu, filmove, kroz neizrečenu severovsku muziku sfera.