Baš ti, baš tu.

Suosjećajno i dobrohotno razotkriva začudnu logiku i žudnje koje upravljaju ljudskim životima, a povrh svega dodaje radost – kad ju se najmanje očekuje.  
 
"Nisam tip osobe koju bi zanimala britanska kraljevska obitelj. Bila sam na kompjutorskim chatovima punim takvih osoba i to su ljudi skučenih vidika, ne razmišljaju dugoročno, ne zanima ih domaći teren; prezaokupljeni su kraljevskom obitelji ili nekom drugom zemljom. Kraljevskom odjećom, kraljevskim tračevima, kraljevskim nevoljama, a posebice crnim danima te jedne jedine obitelji. Mene je samo zanimao dečko. Onaj stariji. Svojedobno mu nisam znala ni ime. Da su mi pokazali sliku, možda bih pogodila tko je, ali ne bih znala kako se zove, ni koliko ima kila, ni koji su mu hobiji, ni imena djevojaka koje su pohađale to njegovo mješovito sveučilište. Da postoji karta Sunčevog sustava, ali da su umjesto zvijezda ljudi i stupnjevi njihove odvojenosti, moja zvijezda bila bi ona od koje biste morali putovati najviše svjetlosnih godina da biste dospjeli do njegove. Umrli biste na putu do nje. Mogli biste se samo nadati da će vaši unuci stići do njega. No oni ne bi znali što s njim; ne bi ga znali zagrliti. A on bi bio pokojni; zamijenio bi ga prekrasan kršni sin njegovog praunuka. Svi njegovi sinovi bit će prekrasni i kršni plemići, a sve moje kćeri bit će sredovječne žene zaposlene u lokalnim neprofitnim organizacijama i voditeljice kvartovskih tečaja potres nas ne smije iznenaditi. Potječemo iz vjekovnih loza ljudi kojima je suđeno da se nikad ne sretnu." (M. July)