Blog priče

Pogovor knjizi napisao je bloger Bookaleta. Tako, među ostalim, o piscima blogerima kaže: 'Pisci među blogerima također su heterogena skupina, različitih stilova i ukusa. Kao i u materijalnom svijetu, i na blogu s vremenom isplivaju najbolji, ili barem najpopularniji, među drugim blogerima najomiljeniji pisci. Nekoliko njih je tijekom 2006. godine objavilo svoje tekstove s blogova i u knjigama i afirmiralo se u svijetu papirnatog izdavaštva. Ova knjiga je također korak k afirmaciji književnosti s bloga u papirnatom svijetu, a za takvo što su sami blogeri bili pokazali izuzetno veliko zanimanje.'

Knjigu Blog priče objavila je Naklada Zoro, a zastupljeni su blogeri: Kratke domaće, Zrine Milutine, Misko, Debelkurac, Skota, Poetic, Blue, Jesus Quintana, Herostrat, Mrtvi pisac, Chablis, Alje, Sudden Sid, Creativa, Plava mala, Tobić Tobić idol mladih, Bosansko ludilo, Lucy Fair, Helix, Armin, Porto, Eduard Pranger, Dr. Lebowski, Wall, Levi, Plejadablue, Viljuška piše srcem, Pupa, Corto Maltese, Guedes, Crystal Clear, Zli podstanar, Daywalker, Freethinker, Pajo Pakšu, Dudominus, Tramtinčica, Ire, Flowpro, Persephone, Blogografija, Svilska, Arsenyev, Homer, Freestyler, Dr. Jabuka, Strokewski, Lucija9, Stravični, Hadžinica, Miss mjesne zajednice, Davors, Gawrun.

Vrlo je teško iz perspektive običnog i vlastitom prirodom ograničenog ljudskog razuma pojmiti kakvu poziciju i značaj za čovječanstvo može imati jedna zbirka priča s bloga. To je slično pokušaju da se razmrsi nerazmrsivo klupko razloga, uzroka i postojanja pojedinačnih bića i stvari, a samim tim i svega postojećeg. Zvuči komplicirano, zar ne?
Kada me Davor (urednik, op. a.), po objavi rezultata natječaja za priče s bloga, mailom podsjetio što smo se to onog toplog jesenjeg dana 2005. dogovorili u Booksi— evo sad znate i to da je književni klub Booksa početna točka mnogih plodonosnih blogerskih inicijativa — na terenu je Argentina opako napucavala SiCG i sve je obećavalo nezaboravne trenutke uz one prve poslijepodnevne tekme Svjetskog prvenstva, provedene u ugodnom, klimatiziranom uredskom okruženju. Ne moram vam niti govoriti da smo uspjeli usprkos restrikcijama informatičke službe u jedan PC ugraditi TV karticu i da smo isposlovali da nam služba održavanja dva mjeseca prije reda popravi klima-uređaj i naravno da mi se nije odlazilo odavde, pogotovo ne radi posla za koji me Davor podsjetio da mu je rok - istekao. Priznajem da sam sav neveseo odlazio u ljetnu sparinu i pitao se... što ću ja sad tu vama pisat? Kakvi pedergovori, kakvi bakrači? Ja ne znam pisati te stvari.
Na parkingu me čekala upaljena kontrolna lampica koja, veli knjiga održavanja, indicira da i ne pomišljam pokretati auto ako nisam okružen barem trima ovlaštenim stručnjacima za hidrauliku i kočnice. I tako sam ostavio auto da se prži na parkiralištu i zaputio se k tramvajskoj stanici.