Manastir

Roman Manastir govori o jedinstvenom manastiru, u kojem su nekoć asketski živjeli monasi, no koji je sovjetska vlast pretvorila u logor. Ta robijaška zona ne samo da je odvojena od ostatka svijeta bodljikavom žicom, nego i Bijelim morem, ledenom pustoši, močvarom i neprohodnom tajgom… Ćelije preostalih monaha stoje uz logoraške barake, knjižnica i kazalište su pored samice i tamnice. Kulturno-stvaralačke djelatnosti svakodnevno se isprepliću s teškim fizičkim radom. U tom sovjetskom laboratoriju novi upravitelj logora Fjodor Ivanovič Ejhmanis (povijesna ličnost), nesumnjivo obrazovan i inteligentan, ali i nemilosrdan čovjek, pokušava provesti eksperiment u kojem bi se trebao preodgojiti sovjetski čovjek. U povijesti logorâ i u golemoj književnoj produkciji na tu temu, Prilepinov roman Manastir će sigurno zauzeti jednu od vodećih pozicija.

''Nitko nije želio ostati na obali zajedno s desetnikom: Sivcev, Afanasjev, Moisej Solomonovič ušli su jedan za drugim. Kepec je prošao uzduž obale i čitavo vrijeme ponavljao: 'Dok ima zadnjica—bit će i krivica!'—a potom je također zakoračio u vodu.''