Avangarda u sjeni Crvenog Peristila

Igor Brešan posegnuo je za svojim novinskim člancima, uvodnim tekstovima kataloga i drugih publikacija i sve to skupio pod zajednički nazivnik o splitskoj likovnoj avangardi sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Budući da je ta avangarda ostala, kako je svoj tekst i naslovio, ''u sjeni Crvenog Peristila'' – i samog nedovoljno valoriziranog i tematiziranog – ovim tekstom Brešan vraća dug četrdesetero što afirmiranih i poznatih, što manje poznatih slikara i slikarica. Pišući o njima, njihovim djelima, nastupima i pikanterijama, Brešan čitateljevo zanimanje vraća važnim godinama splitske likovne scene. Budući da je i sam bio sudionik i svjedok vremena, štoviše bio je i promicatelj i popularizator te avangarde, ovi tekstovi pisani na način krokija, osobnih prisjećanja i pabirčenja po vlastitim uradcima, postaju vrijedno svjedočanstvo o hrvatskome slikarstvu sasvim specifičnoga splitskoga kruga. Za razliku od etabliranih pa i afirmiranih sredina, poput one zagrebačke ili dubrovačke, splitska likovna scena ostala je nekako ''u sjeni''.

(iz predgovora Antona Šuljića)