Baltazar autobiografija

Pošto se 1997., nakon tri desetljeća egzila, vratio u Poljsku, doživio je moždani udar koji mu je oduzeo ne samo moć govora i pisanja, nego i sjećanje. Malo-pomalo, uzevši ime Baltazar, počeo je s mukom pisati priču o životu. Ali čijem? Baltazar je intrigantan jer ga je napisao pisac koji je iznova učio pisati, ali i sumnjiv jer nikad ne znamo čija su zapravo Baltazarova sjećanja. Baltazar je knjiga koja je pisca izliječila od nesposobnosti da piše, potresno svjedočanstvo o borbi za svaku rečenicu, znak solidarnosti s ljudima pogođenim afazijom, dokaz koliko je krhko ja, pobjeda riječi nad šutnjom. (Boris Beck)

Mro¿ek podsjeća na vlastitu priču, vraća se u sjećanju sebi prije bolesti, tako kao da traži likove svojih drama. Piše o sebi na način istodobno osoban i objektivan. Kratke rečenice, izvučene iz zaborava, pronađene u jeziku kojim nanovo govori, opisuju svijet djetinjstva, rata, poslijeratnih godina i emigracije. Upoznajemo pisca koji govori o trenucima radosti i tuge, jasnoće i izgubljenosti. Govori, kao što to uvijek čini Mro¿ek, štedljivo, onoliko koliko je potrebno i govori mudro o tome što je opće i što je privatno. Dobro je makar na trenutak biti po mjeri Mro¿eka. Prihvatiti njegovu točku gledanja. Jer Mro¿ek je uvijek na korak ispred nas. Teško ga je sustići. (Marek Zagañczyk, Zeszyty Literackie)