Beskućnik: Pet godina na dnu Zagreba

To nije tv-sapunica, to je moj život!

Imao je sve: društveni položaj i veze, posao u državnom poduzeću, obitelj, dom, vikendicu na moru, prijatelje, sviđao se ženama, odlazio u kupovinu u inozemstvo... l onda je, preko noći, zbog nesporazuma s najbližima, sukoba na poslu (izazvanog dugim jezikom), lakovjernosti i prijateljskog noža u leđima, ostao bez svega.
Više gladan nego sit, napušten, ponižen, prezren, zaboravljen, shvatio je da ništa nije onako kako se čini. S vlastitom je obitelji morao prekinuti, prijatelji su ga napustili, poznanici od njega okretali glavu. Nije ostao samo bez imanja i prihoda, nego i bez svog dotadašnjeg života. Bačen je na rub egzistencije, a i preko njega, u svijet o kojem u svom građanskom komforu ništa nije htio znati. Prisilno se našao u ulozi na životnom dnu i tu ostao punih pet godina. O tome, s mješavinom srama, srdžbe i tuge, iskreno svjedoči u ovim sjećanjima na vlastito beskućništvo u hrvatskom velegradu. Na pisanje Beskućnika odlučio se zbog onih koji nisu beskućnici, a koji nevoljnike oko sebe ne primjećuju. Htio ih je upozoriti da se i njima vrlo lako može dogoditi ono što se dogodilo njemu, da je granica između onoga koji ima sve i onoga koji nema ništa vrlo tanka.

U svratištima i pučkim kuhinjama junak i pripovjedač upoznao je i Minu B., nekad slavljenog književnika, i on mu je pomogao u doradi ove knjige, ali tek kad je dobio obećanje da će ostati anoniman.