Europska kriza i Prvi svjetski rat

Prvi je put doveo na bojna polja Staroga kontinenta vojske mlade Amerike i kolonijalne crne i žute kontingente. Ratni obrati, koji su bili dramatični i na kraju krajeva presudni, zasjenili su u svijesti suvremenika ostale oblike sukoba. Ali ako želimo shvatiti smisao i domet tih vojničkih događaja, moramo ih ipak uvrstiti među sve ostale elemente koji su utjecali na svršetak rata. Diplomacija je pokušala promijeniti ravnotežu snaga. Uspjela je uvući u borbu dio neutralnih država i neprekidno je osluškivala volju protivnika ne bi li primijetila kolebanje javnosti i otkrila pukotinu u neprijateljskoj koaliciji. U većini slučajeva diplomat je bio samo vojnikov pomoćnik i iskorištavao je uspjehe stečene na bojnom polju. No, tijek rata promijenio je diplomatski događaj, neovisan o promjenljivosti borbe — intervencijom Sjedinjenih Američkih Država. Napor zaraćenih strana da maksimalno iskoriste vlastite materijalne izvore i unište neprijateljske dodijelio je gospodarstvu važnu ulogu u okončanju ratu. I napokon, događaji u unutrašnjoj politici gotovo su neprekidno utjecali na vojnu situaciju: svaka je zaraćena država bila zaokupljena očuvanjem svojega moralnog jedinstva. Jedino je Rusija podlegla unutrašnjoj krizi. Napor nacionalnih manjina u Austro-Ugarskoj za oslobođenje bio je jedan od važnih čimbenika konačnog rezultata. Glavni je cilj ove knjige da upozori na međusobni utjecaj i prepletanje tih činjenica.