Intelektualci u srednjem vijeku

kao u ranom srednjem vijeku, to su bitne crte novog intelektualnog krajolika zapadnog kršćanstva na prijelazu iz XII. u XIII. stoljeće. Za prikazivanje srednjovjekovnog intelektualca od presudne je važnosti njegova veza s gradom. Razvoj školstva dio je urbane revolucije od X. do XIII. stoljeća. Bitno je odvajanje samostanske škole, namijenjene samo redovnicima, od gradske, koja je u načelu otvorena za sve, pa i za đake koji se neće zarediti. U razdoblju od XIII. do XIV. stoljeća, u različitim povijesnim konjunkturama, četiri velika osebujna intelektualca ilustriraju različita 'kritična' ponašanja u srednjovjekovnom visokom obrazovanju: Abelard, Toma Akvinski, Siger Brabantski, Wyclif.

Jacques Le Goff (r. 1924) u svjetskim je razmjerima uvažen francuski povjesničar. Pripada struji povjesničara okupljenih oko časopisa An-nales koji je izmijenio pejsaž i značaj suvremene znanstvene historije. Od 1972. do 1977. godine na čelu je Škole za visoke studije društvenih znanosti (Ecole des hautes etudes en sciences sociales - EHESS). Zauzima se za istraživanje "jednog drugog srednjeg vijeka" koje se temelji na proučavanju kolektivnog imaginarnog, tj. onoga kako su ljudi zamišljali i doživljavali zbilju. Le Goff drži da smisao određenog društva treba tražiti u njegovu sustavu "reprezentacija" i u mjestu koje one imaju u društvenim strukturama i zbilji uopće, što je značajna komponenta historije mentaliteta, pri čemu pojam "mentalitet" obuhvaća cjelinu misli i osjećaja ljudi određenoga prostora i razdoblja, ali i hitne društvene razlike te biološke temelje.
Jacques Le Goff autor je mnogih značajnih djela od kojih su neka prevedena i u nas: Civilizacija srednovjekovnog Zapada, Srednjovjekovni imaginarij, Priča o Europi, Stara i naša Europa, Europa - davna i buduća: srednjovjekovlje i moderni svijet...