Između Istoka i Zapada

Gledatelji "stvaraju" prikaze, pripisuju im određena obilježja i značenja, dok prikazi "interpretiraju" gledateljske subjekte tako što im nude određene gledateljske pozicije i određene mogućnosti identifikacije. Budući da se taj odnos uvijek uspostavlja unutar specifičnog sklopa kulturalnih, političkih, perceptivnih i psiho-socijalnih okolnosti, svaka nova skupina ili nova generacija gledatelja unosi u vizualne prikaze svoja značenja te prepoznaje i ističe ona obilježja koja su bliska kulturalnim potrebama njezina povijesnoga trenutka. Svako od tih čitanja nanovo "stvara" umjetničko djelo koje nas, razotkrivajući barem dio svojih prethodno utvrđenih značenja, usmjerava tipovima analize primjerenim našim mogućnostima razumijevanja historijskog horizonta kojem djelo pripada. Kako je neosporno riječ o dinamičnom odnosu vrlo promjenjive unutarnje konfiguracije, svaki pokušaj fiksiranja (historizacije) pozicije njegovih sudionika, pa čak i onda kad je u pitanju malen vremenski isječak, vrlo je kompliciran. Posebice ako primarni predmet interesa nisu sami vizualni prikazi, nego gledateljski subjekt koji je uz to još i - likovni kritičar.