Još nije vrijeme: Memoari o životu i susretima sa smrću

i oba puta joj se othrvao uz pomoć i podršku bliskih ljudi koji su mu pružili razlog za život. Wayson Choy preživio je 2001. godine srčani udar. Dok je ležao u bolničkoj sobi na aparatima što su ga održavali na životu, tek povremeno dolazeći k svijesti, Choy je čuo glasove predaka kako ga opominju da će, ako se ne oženi, jednoga dana umrijeti sam. Pa ipak, Choy se tijekom svoje kušnje ni u jednom času nije osjećao usamljeno: muškarci i žene, stari i mladi, iz svih kultura i etničkih zajednica, bdjeli su uz njega dok se nije oporavio. Kada ga je četiri godine kasnije srce ponovno izdalo, upravo je snaga njegove povezanosti s tim ljudima, iskovana kroz bezbrojna plemenita djela, vratila Choya u život.

Ova je knjiga strastven, dojmljiv i dirljiv prikaz važne uloge obiteljskih veza u čovjekovu životu – samo što u Choyevu slučaju to nije bila obitelj koju povezuju krvne veze nego veze uzajamnog razumijevanja i ljubavi. Knjiga slavi ljubav prema životu i poziva da se radujemo i budemo zahvalni na svakom novom danu koji proživimo.

'Bojao sam se da će mi pisanje memoara o životu i susretima sa smrću biti komplicirano i teško, da će, budući da nisam religiozan u tradicionalnom smislu, biti ispunjeno nesigurnošću i nedoumicama. Međutim, nakon duge inkubacije i promišljanja prevladao je pripovjedač u meni: u priči sam pronašao smisao, postupno sam postao svjestan da u shvaćanju života kao svakodnevne avanture ima puno radosti i svrhe, da takav način života sadrži niz prosvjetljujućih iskustava.' (Wayson Choy, o iskustvu pisanja knjige Još nije vrijeme)

WAYSON CHOY je za svoj prvi roman The Jade Peony osvojio 1995. godine nagradu Trillium Book. Roman All That Matters osvojio je istu nagradu 2005. godine, a ušao je u najuži izbor za Giller Prize. Sa svojom memoarskom prozom Paper Shadows Choy je ušao u uži krug kandidata za Governor General’s Award i Charles Taylor Prize, a osvojio je Edna Stabler Award u kategoriji kreativne publicistike.