Kakvu državu imamo, a kakvu državu trebamo?

Nakon desetogodišnjih neuspješnih nastojanja pouzdano znam da se ništa ne može promijeniti. Politički režimi se mijenjaju, ali fakultet ostaje isti: balkanski, provincijski i u zapećku Europe; institucija za uništavanje, a ne za razvoj talenata." Iz poglavlja "Gdje smo danas?": "Izborima 2000. godine nastao je stanovit prekid s lopovskom praksom prethodnog režima. Nosioci političke vlasti više nisu osobno upleteni u kriminal. Ali je isto tako točno da su promjene premale i da je prethodni kriminal ostao nekažnjen ili neispravljen. Posebno treba istaknuti protuustavnu pretvorbu koja je državnim kriminalom inicirala sveopću praksu. Od političke demokracije imamo samo rudimente, socijalna se demokracija pogoršava, a ekonomska je uništena. No najteži državni i društveni problem je ekonomska politika koja zemlju svodi na koloniju iz koje ljudi bježe, a oni koji ostaju, posustaju apatični i bespesperktivni. Narodno bogatstvo neustavno se rasprodaje. Mala manjina se jako obogatila na nedaćama naroda, a ne svojim radom. Ekonomska politika, koja se kontinuirano provodi već više od jednog desetljeća, primjer je grabežnog kapitalizma.