Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske

To istodobno znači ne samo susretati se s prvotiscima nego mnogo češće s rukopisima koji za života njihovih autora -a ni poslije - nisu objavljeni. Nažalost, takvih je djela mnogo, više nego što bi ih trebalo biti, zaboravljena su, često i nepoznata, u svakom slučaju za njih su čuli tek znalci i književni povjesničari. Nekako se čini da se o izdavanju hrvatske tiskane i rukopisne baštine više vodilo računa u 19. stoljeću, nekoć u Građi za povijest književnosti hrvatske, danas pak u filološkoj ediciji Hrvatska književna baština koju su pokrenuli Dunja Fališevac, Darko Novaković i Josip Lisac.

Postoje, dakako, i sporadična nastojanja da se stara djela iznova pročitaju i tekstološki prirede, no to su samo individualni napori koji nemaju kakvo institucijsko zaleđe i više su posljedica čijega profesionalnog interesa, a manje dio osmišljenoga projekta koji bi imao za cilj logistički opremiti sve one koje stara hrvatska knjiga istinski zanima. Knjiga Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske vođena je upravo tom namjerom - barem neka djela i rukopise učiniti dostupnima. Možda zato u pristupu i metodologiji ima ponešto ležernijega tona, premda sam se trudio ne iznevjeriti tradiciju pažljivoga filološkog čitanja. Nastojao sam pritom na jednome mjestu okupiti one tekstove koji su nastajali tijekom 18. stoljeća, teme su im biblijskoga ili hagiograf-skoga podrijetla, odnosno imaju religiozno nadahnuće, a autori su im duhovnici. Treba također istaknuti da ovdje nije riječ o kakvu reprezentativnom izboru oslonjenom o stroge estetske kriterije; tekstovi su nabožnoga karaktera, opterećeni su izvanliterarnim zadaćama, udovoljavali su drukčijim potrebama nego što se to od književnosti danas očekuje.....