Misliti arhitekturu

Sadrže stručno znanje o arhitekturi koje sam tijekom vremena imao prigodu steći. Druge slike tiču se mojeg djetinjstva. Sjećam se onog vremena u mojem životu kad sam doživio arhitekturu, a da o tomu nisam razmišljao. Čini mi se kao da još u ruci osjećam trag kvake na vratima, onog komada metala oblikovana poput poleđine žlice. Dohvatio sam je kad sam stupio u vrt svoje tetke. Još mi se i danas ta kvaka čini osobitim znakom stupanja u svijet raznolikih ugođaja i mirisa. Sjećam se zvukova šljunka pod mojim nogama, blagog sjaja zrelog hrastova drveta na stepeništu, čujem kako se za mnom zatvaraju vrata na ulazu u dvorac, kako hodam sjenovitim putem i ulazim u kuhinju, jedini doista svijetao prostor u kući. Samo je taj prostor, kako mi se danas čini, imao svod koji se nije gubio u pomrčini; a male šesterokutne ploče na podu, tamno crvene i debele, mojim su se koracima opirale nesalomljivom tvrdoćom, dok je iz kuhinjskog ormara izbijao onaj osebujni miris uljene boje.