Na večeri s Drakulom

tobože prosvijećena svijeta jezivo odjeknula kuloarima zbunjene Europe, malo kojem biću strašljive noćne uobrazilje pošlo je za rukom da u zrcalu tzv. popularne kulture zaživi tako tvrdoglavo i neuništivo kao što je to učinio živi mrtvac - vampir.

Od lorda Byrona do Stephena Kinga, od F. W. Murnaua do F. F. Coppole, od Edvarda Muncha do H. R. Gigera, melankolični krvolok iz zagrobnih sfera zagospodario je suvereno svim granama umjetnosti. Od prvih dana globalnog zanimanja za vampire, nemirnim sablastima mrtva srca i izduženih očnjaka bavili su se 'znanstveno' utemeljeni vampirski traktati zlogukih naslova kao što je O žvakanju i mljaskanju mrtvaca u grobovima njemačkog svećenika Michaela Ranfta, stravična svjedočanstva o teroru nemirnih noćnika, što su ih, primjerice, austrijski časnici iz nakratko okupirane Srbije panično slali pretpostavljenima u Beč, skeptični filozofi poput Marxa, Voltairea ili Rousseaua, ali i medicina, koja će do kraja 19. stoljeća skovati intrigantan stručni termin 'klinički vampirizam'.