Notes Igora Mandića

što ih je Igor Mandić - u počecima autorske kolumne u hrvatskoj publicistici - objavljivao u zagrebačkome visokonakladnom tjedniku Vjesnik u srijedu (VUS) od 1968. do 1972.

Sve kritike su se tada pisale po ulagivačkom kolektivnom kriteriju, često iz usluga. U svim sredinama je to bilo potpuno isto. "Trebao je netko doći da probije glavom zid", kaže Igor Mandić u novinskom razgovoru. I doista, u 164 teksta, objavljenih u Notesu, rubrici oštrog pera i zdravog razuma, autor polemički i kritički piše o fenomenima i aktualnostima tadašnjega kulturnog i društvenog života, snimajući našu aktualnost iz jednoga osobnog, iščašenog, neformalnog, subjektivnog, neubičajenog rakursa. Zahvaljujući borbenome stajalištu, odličnoj naobrazbi, intelektualnoj drskosti, mediteranskome temperamentu i principu da polemičar ne smije odveć ozbiljno shvaćati ni sebe ni bitku, Mandić, kako pišu mnogi čitatelji VUS-a, beskompromisno, žestoko i nemilice, s finim začinima ironije i sarkazma, šiba po glupostima svakojake vrste. Naravno, Mandićevi tekstovi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. U rubrici VUS u ogledalu, u kojoj se objavljuju pisma čitatelja, a čiji se dijelovi objavljuju i u ovoj knjizi, Mandićevi su tekstovi glavna tema, pa se preko Mandićevih leđa međusobno svađaju i čitatelji sami! Oni napominju: "Mandićevim su kritikama pogođeni ponajprije snobovi, naftalinci, mudrijaši, tzv. velikani naše kulture, čija se veličina mjeri ponajprije količinom taštine koju pokazuju." Drugi tvrde: "Mandić je profesinalna svađalica, gnjevni mladac, umišljena veličina koja si dopušta da o svemu sve zna i najbolje sudi."

"Ako ne želite vječno biti kritičarski kalifa, uvijek spreman na usluge veličinama", piše Igor Mandić, "ako udarite svojim putem, mnogi će od vas ubrzo okrenuti glavu. Nije stoga slučajno što su aktivni, polemički, nepoštedni kritičari u nas kratka vijeka."