O dijalogu

o kvaliteti komunikacije i prihvaćanju sugovornikovih stavova. Prema Bohmovu shvaćanju, dijalog je višestruki proces koji propituje mnogo više od uobičajenih predodžbi o razgovornom načinu izražavanja i o govornoj razmjeni. Riječ je o procesu koji istražuje neobično širok raspon ljudskog iskustva: vrijednosti do kojih nam je stalo; narav i intenzitet emocija; obrasce naših misaonih procesa; djelovanje pamćenja; primjenu naslijeđenih kulturoloških mitova i neurofiziološke ustrojstvo svakog trenutka našeg iskustva.

Možda je najvažnije naglasiti da dijalog istražuje kako misao - koju Bohm smatra inherentno ograničenim medijem, a ne objektivnim prikazom stvarnosti - stvaramo i održavamo na kolektivnoj razini. Takvo istraživanje nužno za sobom povlači i propitivanje duboko ukorijenjenih pretpostavki o kulturi, značenju i identitetu. U svom najdubljem smislu, dijalog je poziv na iskušavanje održivosti tradicionalnih definicija ljudskosti i poziv na zajedničko istraživanje izgleda za bogatiju čovječnost.