O fotografiji

Ali, obrazovati se kroz fotografije nije isto kao obrazovati se kroz starije, zanatskije slike. Kao prvo, postoji mnogo više slika koje iziskuju našu pozornost. Inventurna lista je bila započeta 1839. i od tada je fotografijom zabilježeno skoro sve, ili se barem tako čim. Upravo ova nezasitnost fotografirajućeg oka mijenja uvjete zatočeništva u pećini, našem svijetu. Podučavajući nas novom vizualnom kodu, fotografije mijenjaju i proširuju naša shvaćanja o onome što je vrijedno gledanja i što imamo pravo promatrati. One su temeljna načela i, što je još važnije, etika viđenja. Na koncu, najveličanstvenji rezultat fotografskog pothvata je to što nam je dao osjećaj da možemo čitav svijet držati u glavi - u vidu antologije slika.

Skupljanje fotografija skupljanje je svijeta. Filmovi i televizijski programi osvijetle zidove, zatrepere i ugase se; ali kod nepokretnih fotografija slika je ujedno i lagani predmet, koji se može jeftino proizvesti, jednostavno nositi, prikupljati, spremiti. U Godardovim Karabinjerima (Les Carabiniers, 1963) dva troma lumpenseljaka daju se namamiti u kraljevsku vojsku obećanjima da će moći pljačkati, silovali, ubijati ili činiti neprijatelju što god drugo ih bude volja i obogatiti se. Ali pokaže se da kovčeg s plijenom koji Michel-Ange i Ulysse godinama kasnije pobjedonosno donesu kući svojim suprugama sadrži samo stotine razglednica s prizorima Spomenika. Robnih kuća, Sisavaca, Čuda prirode, Prijevoznih sredstava, Umjetničkih djela i drugih raznovrsnih dragocjenosti s čitave kugle zemaljske. Godardova smicalica živopisno parodira dvosmislenu čaroliju fotografske slike. Fotografije su možda najtajanstvenije od svih predmeta koji sačinjavaju i zasićuju okruženje koje mi doživljavamo modernim.