Autor: Boris Jeljcin
Izdavač: V.B.Z.
Godina izdanja: 0
Cijena: 125,00 kn
Broj stranica: 352
Uvez: tvrdi
Knjiga nije dostupna u Booksi! Potražite je u bolje opremljenim knjižarama i antikvarijatima u Hrvatskoj i šire! Booksa ne prodaje knjige, izuzev vlastitih izdanja.
To je prije svega lektira kako se čuva osvojena vrhovna vlast. Osvajanje vlasti bila je Jeljcinova životna strategija već od trenutka kada je kao mladi i naočiti građevinski inženjer u Sverdlovsku ( danas Jekaterinburgu) i uz to odličan sportaš - odbojkaš, primljen u lokalnu komunističku nomenklaturu. Politika je pak za Jeljcina odstranjivanje protivnika i konkurenata koji mu stoje na putu osvajanja sve više vlasti. To potvrđuje i u Ponoćnim dnevnicima opisujući uglavnom svoja brojna smjenjivanja premijera, ministara i bliskih suradnika poput Černomirdina i Primakova, iako i u tom opisivanju nije bio do kraja iskren. I američki je predsjednik Clinton za vrijeme svoje osmogodišnje vladavine u Bijeloj kući smijenio pola administracije, ali ne na tako ponižavajući i grub način kako je Jeljcin, na primjer, uklonio iz Kremlja Primakova, a zatim nakon samo 90 dana lišio premijerskog položaja Sergeja Stjepašina i na njegovo mjesto doveo svog "princa nasljednika" Vladimira Putina. Preobraženi ortodoksni komunist - boljševik, kakav je bio kao partijski bos na Uralu, Jeljcin je u Moskvi prihvatio zapadne ideje demokracije i tržišne ekonomije kao trend i sredstvo uz pomoću kojih se može popeti do samog kremaljskog vrha. Nije bio demokrat, ali nije upravljao narodom kao tiranin. Despotski se ponašao samo prema svom kremaljskom osoblju koje mu je prilazilo drhteći od straha (bivši ministar vanjskih poslova Kozirev). Prvi njegov "pres-sekretar" Pavel Voščanov jedini je smogao hrabrosti da sam demonstrativno napusti Jeljcina. Učinio je to nakon što mu je Jeljcin jednom osorno rekao: "Tvoje je da slušaš i služiš caru". Za razliku od Voščanova, njegov nasljednik Vjačaslav Kostikov godinama je trpio da ga Jeljcin po kremaljskim hodnicima gađa limenkama piva. Jednom je "car Boris", kako je Jeljcin i javno tepao sebi, naredio svojim tjelohraniteljima da s vrha broda na kojem su krstarili bace u rijeku Kostikova. Oni su naredbu izvršili, ali Kostikov nije ni nakon tog poniženja smogao hrabrosti da napusti "cara" sve dok ga on nije potjerao.
