Putinska Rusija

sličnim onima koje nažalost možemo pronaći u bilo kojem dijelu nekadašnje geopolitičke Istočne Europe. Radi se o opisu tamne strane ruske stvarnosti, pa se poslije čitanja osjeća duboka nelagoda zbog nemoći ne samo da se učinjeno ispravi već i da se slična događanja spriječe ubuduće.   

Povratak Rusije u vrh svjetske političke arene ubrzan je dolaskom Putina na vlast, ali i porastom cijena nafte koje Rusija ima u svjetski značajnim količinama. I skoro sva trvenja Ruske Federacije s bivšim sovjetskim republikama, autonomnim pokrajinama i oblastima imaju u pozadini osim očiglednih teritorijalnih sporova i pitanje posjedovanja nafte i njenog prijenosa na zapadna i istočna tržišta.

U trenucima iskrenosti Putin je više puta izjavio kako je raspad Sovjetskog Saveza bio "najveća geopolitička katastrofa dvadesetog stoljeća". Netko tko gleda na taj način i u tom smjeru sigurno kao svoj prioritet ne vidi inzistiranje na demokratizaciji, već na učvršćenju vlasti i državne moći, te njenoj inozemnoj projekciji radi realiziranja različitih interesa širom svijeta.

Bez široke demokratizacije ruskog društva nije moguća ni demokratizacija njegove vojno-sigurnosne sastavnice. Očekivati obratno iluzorno je poput mišljenja da se Ruska Federacija može raspasti bez krvoprolića. Jedan od najočitijih primjera je Čečenija, u kojoj i masovni pokolji civila prolaze nekažnjeno.

Anna Politkovskaja ubijena je upravo zato što je pisala o onome što je šutljivoj većini sasvim uobičajeno i normalno, a tek malobrojnima nešto potpuno krivo i u dvadeset i prvom stoljeću neprihvatljivo. Njen slučaj potvrđuje da je u zemljama ograničene demokracije ubojstvo hrabrih i istinoljubivih novinara i političkih aktivista i dalje pravilo, a ne iznimka.

Nažalost, problem ograničene i sputane demokratizacije nije specifičnost samo Ruske Federacije već je i problem mnogih "tranzicijskih zemalja". No problem je to i u nizu zemalja koje se diče "tradicionalnom višestranačkom demokracijom". Naime, mnogi pogibaju pod "nerazjašnjenim okolnostima", a čak i ako se izvršitelj nađe, naručitelj u pravilu ostaje nepoznat – i na Istoku i na Zapadu!