Rječnik zena

0vom rečenicom moglo bi se započeti - i završiti - svako promišljanje o radu i trudu bilo kojeg autora, pa i onog koji se uvažava kao «jedan od boljih poznavatelja». Naravno, jedna rečenica koja bi bila najviše u duhu zena, ili, pak, najmanje «loša prema zenu». A stari dobar udarac štapom roshtja ovdje bi možda izostao radi suosjećanja sa «slabostima početnika»... U nizu učenika, pravaca i zen-priča shvaćenih kao koani ili anegdote, Rječnik je ovaj stoga najbolje čitati između redaka ili poput svake dobre knjige, otvoriti je na bilo kojoj stranici i pomno pročitati. Zapamtiti, pa zaboraviti, ali provesti u djelo. Jer, to bi bila i ona «tajna» poruka zena - ništa pročitano nije toliko značajno kao ono stoje proživljeno...