Uvod u teoriju filmske priče

Uz uobičajena »žarišta« (odsjeci za komparativnu književnost filozofskih fakulteta, umjetničke i pedagoške akademije i odsjeci itd.), nastava filma i medijske kulture sve se češće smatra važnom i u studiju filologije općenito (kroatistika, anglistika, talijanistika...), kao i u studiju sociologije i antropologije, jer bez poznavanja filma nema govora o dubljem razumijevanju suvremene kulture. Hrvatsko bi izdavaštvo nedvojbeno trebalo pratiti takav porast zanimanja za film, a kako je narativni film jedna od najcjenjenijih, najutjecajnijih, pa i najpopularnijih filmskih formi, pokazala se velika potreba upravo za filmološkim udžbenikom koji bi sistematizirao znanje o filmskoj priči.

Kako prići tako utjecajnom i popularnom, a ipak prilično nesustavno proučavanom problemu u međunarodnoj filmologiji? S obzirom na to da u Hrvatskoj još nije napisana ni prevedena nijedna knjiga te tematike, najkorisnijim mi se činilo usustaviti znanje u novije vrijeme najutjecajnijih filmoloških škola, s usputnim osvrtom na šire kulturološki usmjerene metode kakve su sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća bile na vrhuncu utjecaja, ali i danas imaju brojne iskrene i poticajne zagovornike. Premda sveučilišni udžbenik Uvod u teoriju filmske priče nije, dakle, pisan bez autorskog stava, nadam se da će studentima, kojima je ponajprije namijenjen, pomoći i u produbljivanju znanja i u stvaranju vlastitoga kritičkog odnosa, što je jedan od glavnih ideala sveučilišne nastave. Kako današnji učenici sve ran ije i sve potpunije usvajaju jezik vizualne komunikacije, nadam se da će od ove knjige imati koristi i učenici gimnazija, kao i umjetničkih i drugih srednjih škola...