Užitak gledanja - zapisi o svjetskom filmu

jer nužno izostavlja mnoge radove koji imaju svoje poklonike, i uvijek potiče pitanja opravdanosti načinjenog izbora. U slučaju Živorada Tomića nezahvalnost je tog posla došla do osobita izražaja ne samo zbog vrsnoće, već i duljine mnogih njegovih tekstova, a oni su često i kao kritike bili znatno duljih od sličnih prigodnica, pa ih ovdje ima tek četrdesetak. Naravno, u cijeloj je toj priči bolje prošao urednik, bez obzira na spomenuti problem samog izbora, jer je dok je birao mogao ili morao pročitati znatno više Tomićevih tekstova i sukladno tome uživati znatno više od čitatelja ove knjige. Ipak, s druge strane ni čitatelji ne bi trebali biti uskraćeni, jer su tekstovi što slijede, iako tek brojčano zanemariv dio Tomićeva kritičarsko-esejističkog opusa, ipak umnogome reprezentativni za taj opus, za Tomićev stil, kao i za njegova poetička stajališta. Potpisniku je ovih redaka, ujedno i krivcu ovog izbora, ponajveć žao što je, ograničen prostorom, ispustio počesto briljantne Tomićeve osvrte na klasične američke filmove i redatelje, objavljivane u televizijskom prilogu Slobodne Dalmacije osamdesetih godina XX. st., ali kao opravdanje mu može poslužiti da u njima vidi naziranje jedne zasebne cjeline, moguće nove knjige, osobne, fragmentarne (u onom najboljem, istodobno ležernom i lucidnom smislu te riječi) povijesti filma, što se može shvatiti i kao poziv izdavačima.