Vukovarski arhitekt Fran Funtak

u prvoj polovici 20. stoljeća. Obuhvaća 336 stranica, a sadrži oko 370 ilustracija te brojne tablice i grafikone kojima se zorno ilustrira ne samo opus ovog arhitekta već i povijest arhitekture grada u kojemu je najvećim dijelom živio i stvarao – Vukovara.

Po povratku sa školovanja u Budimpešti Fran Funtak vrlo brzo postaje jedan od prvih hrvatskih stručnjaka za gradnje u armiranom betonu u kojem realizira niz objekata s jasnim obilježjima tada dominantnog secesijskog stila. Gradi mostove (po cijeloj Hrvatskoj, od Krapine do Vinkovaca, među njima i most na Velikom Strugu, tada dužinom od stotinu metara najveći u Hrvatskoj), te brojne javne, stambene i sakralne objekte u Vukovaru (kalvinska crkva s prvim realiziranim armiranobetonskim zvonikom u Hrvatskoj, Mađarska škola, stari vodotoranj, vila Streim na Vučedolu). Po završetku Prvog svjetskog rata oblikovni jezik njegove arhitekture poprima elemente art–decoa i međuratnog klasicizma. Podiže brojne stambene građevine, sinagoge (veliki hram u Vinkovcima iz 1922., te grobljanska kapela u Vukovaru iz 1928.), te crkve (Krndija, 1934.-37.). Tijekom tridesetih godina usvaja elemente moderne. Nakon 1945. živi u Županji, gdje radi najprije za građevinsko poduzeće 'Norma', a potom za 'Radnik'. Vodi izgradnju županjske Sladorane, jedna od najvećih investicijskih poduhvata u tadašnjoj Hrvatskoj, a projektira i brojne stambene kuće u ovom gradu i njegovoj okolici.