Zbogom, dragi Krleža

Objavljuje se umalo o dvadesetogodišnjici prvoga izdanja (Niro, Književne novine, Beograd, 1988.) Premda je knjiga onovremeno bila ocijenjena kao skandalozna, a autor proglašen dvojbenim - u zgražanju nad činjenicom da jedan otprije poznati krležijanac može, na ovakav način, pamfletski udariti u same temelje jednoga kulturno-književnoga i čak društveno-ideološkog uzora i štoviše 'mita' - u mnogim je kritikama na vrijeme uočena razložnost Mandićeve polemičarske oštrine. Štoviše od dokumentarne vrijednosti, koja joj je odmah priznata, u naknadnim je leksikografskim i krležologijskim preocjenjivanjima zaslužila pohvalnije epitete. l danas će mnogima drsko i krležohulno zazvučati neke Mandićeve polemičarsko-pamfletističke parade. Nastala u vremenima kad su se pravile svakojake društvene bilance (tj. osamdesetih godina prošloga stoljeća), a bunjišta raščišćavala kako bi bila pretvorena u nova stratišta, danas utoliko više daje osjetiti vidovitost Mandićeve ironije i svjesnu blasfemičnost. Ukratko, Zbogom, dragi Krleža ni danas nije knjiga za nježnije i finije književne dušice, jer je u njoj Igor Mandić pokazao kako pravo krležijanstvo može nadživjeti sve, pa i post-krležijanske epohe, jedino ako je - na tragu samoga M. Krleže - dosljedno protiv svih autoriteta, kultova, institucija i vlasti.