Dr. Ostojić: nogomet i pederluk

PITANJE

Poštovani doktore,

dozvolite da se predstavim. Ja sam Martin, suvremeni filozof klasičnog hrvatskog šovinizma. Unatoč veoma lošoj reputaciji koju u današnjem svijetu uživa ova filozofska struja (kao i filozofija općenito), radi se o zornom i fenomenološki fenomenalnom misaonom sustavu. Sâm sustav temelji se na nekoliko postulata iz metafizike, tradicije, etike, filozofije politike i familije. Temeljna pretpostavka ovog smjera, u našem kontekstu, jest da je Hrvat mjera svih stvari: onih koji jesu da jesu, a onih koji nisu da nisu. Naime, svaki čovjek je određen tubitkom jer "tu je moj dom, tu je ostalo sve, u kući kamenoj" (u kući bitka); u skladu s time, Hrvat je rođen slobodan, a posvuda drugdje je u okovima, te stoga valja staviti sve strance (i naputke Europske unije) u fenomenološke zagrade. Nije uzgred spomenuti i da se, suprotno stereotipima, žena ne rađa, ali zato postaje majkom i kućanicom.

Ovaj esencijalni sustav vodio nas je kroz više od tisuću ljeta nacionalne povijesti, kao i kroz mnoga desetljeća mog života. Međutim, otkad sam pročitao knjigu Davida Winnera Brilliant Orange, moj sustav se našao u ontološkoj ugrozi. Pomagajte!

Naime, morate znati da se danas ovaj filozofski sustav temelji na kompleksnoj, ali fiksnoj dihotomiji između 'nogometa' i 'pederluka' (koji čine institucije kazališta, opera, druženja vegetarijanaca itd.) Jasno, postoje i legitimne iznimke: protivnički igrači i navijači su također pederi, kao i omraženi tipovi iz vlastitog tima. Ipak, postoji jasna ograda između dobrog nogometa i omraženog pederluka. Ta činjenica pruža nam metafizički kompas.

Međutim, Winnerova knjiga povezuje veliku nizozemsku momčad iz 1960-ih i 1970-ih uz pederske prakse kao što su avangardni performansi, arhitektura, suvremeni ples... O Cruyffu s divljenjem govore nekakvi baletni homići, a jedan nogometni ataše govori kako cilj nije pobijediti, nego naprosto igrati 'lijepo'. Drugim riječima, nizozemski nogomet, kojem se svi divimo i koji je uvelike utjecao na današnju Barcelonu, zapravo je estetski homićki kabaret. I, povrh toga, Johan Cruyff je papučar.

Doktore, nakon što sam pročitao Winnerovu knjigu, osjećam se kao da mi se svijet izokrenuo. Crno je postalo bijelo, a bijelo crno. Kako da se oporavim od ovog epistemološkog šoka? Kako da opet u glavi odredim što je pederluk-po-sebi, a što pederluk-za-sebe?

ODGOVOR

Poštovani Martine,

Vaši kolege šovinisti sad bi vam mudro sugerirali da se 'ostavite vilozoviranja' i 'prihvatite motike'. Takav savjet nije nimalo loš: napuštanje sfere filozofije bi vas rasteretilo od zahtjeva logike i Istine, te tako riješilo vaše probleme. Međutim, budući da ste preduboko uronili u čitanje filozofskih djela i njihovo reinterpretiranje u patriotskom ključu, sad je kasno za 'motiku'.

Na vašu žalost, ono što ste pročitali u Winnerovoj knjizi zaista je istina. Nogomet i nogometaši su oduvijek bili blisko vezani uz, kako vi to nazivate, 'pederske' aktivnosti. Nekadašnji nogometaši su aktivno čitali i pratili umjetnost, pa je tako brazilski nogometaš Socrates (!) potpisao ugovor za klub 'Fiorentina' samo da bi proučavao umjetnost Firenze. Današnji nogometaši bitno manje čitaju i ne idu u muzeje (kako ne bi došlo do čitateljske ili druge povrede zbog koje bi morali izostati s terena), ali zato su veoma vezani uz ples. Koreografija i vježbanje tjelesne gracioznosti postali su sastavan dio svake uspješne ekipe, a momčadi koje inzistiraju na tjelesnoj snazi (umjesto na tjelesnoj eleganciji) redovito gube od 'baletnih ekipa' poput Barcelone ili Ajaxa. Vašim rječnikom, 'nogomet' i tzv. 'pederluk', dvije dijalektičke suprotnosti, stvorile su sintezu.

Rješenje je jednostavno: trebate pronaći novu negaciju toj sintezi. Ako su ples i povijest umjetnosti prepoznati kao bitan dio dobrog nogometa, onda tek trebate pronaći novog neprijatelja i stabilnost sustava će opet biti uspostavljena. Hoće li to biti neki drugi sport? Neka određena aktivnost? Neka kulturna manjina ili, pak, cijela kultura? Popis mogućih omraženih elemenata na ovom svijetu je, vašom srećom, neograničen, ali i jednom kad uspostavite stabilnost sustava, uvijek se sjetite koliko je tanka granica između 'pedera' i 'majstora'.

Dr. Ostojić
Foto: loldaddy.com