Dr. Ostojić: Pekićev smion odgovor Bibliji

Poštovani doktore!

Jedna knjiga me pogodila, a možda sam si za to i sam kriv jer sam pobožan. Religiozan sam, doktore, a išao sam čitati knjigu koja se od moje religije (kršćanstva) sprda. I to je grijeh svoje vrste, kriv sam, ali ne mogu reći da me to nije potreslo.

Radi se o Pekićevoj knjizi Vreme čuda. Pekić u toj knjizi pokazuje negativne posljedice Isusovih čuda - sljepac koji ne može prositi jer nije više slijep, žena koja čudom više ne boluje od kuge pa ne može natrag u grad jer joj ne vjeruju da nema kugu, luđaci koji ozdrave od ludila i suoče se s groznim svijetom oko sebe... Doktore, taj Pekić uzima Isusova čuda i prikazuje ih kao da su nečiji peh. Pekić uzima Isusa i njegove apostola i prikazuje ih kao ekipu iz Kusturičinih filmova - lijene bitange i zaluđene klaune... Jako slabo spavam otkad sam čitao Pekića.

Evo, doktore, nazovite Vi moju vjeru slabom ili kako god, ali razlog zašto se Vama obraćam je u tome što mi Crkva sama po sebi ne može pružiti dovoljnu utjehu. Otišao sam se ispovijediti svojem svećeniku i on mi je na sve to odgovorio da tko mi je kriv kad čitam previše svjetovnih knjiga, i to još srpskih! Kasno je sad kukati nad time što sam pročitao knjigu, šteta je učinjena i treba sad to krpati, a tu mi, doktore, ipak možete samo Vi pomoći. Vi i, možda, neko čudo.

Doktore, čuda su jedna od dogmi moje vjere. Vjerujem u čuda i priželjkujem čuda. Ali ako promišljam o tome na ovaj način, onda se suočavam s time da razmišljam o čudu kao nečemu što se, kako da kažem, ne uklapa u moj dnevni raspored. Ovo djelo je uzdrmalo moju vjeru i dovelo me do toga da, ako i vjerujem u čuda, da nisam siguran jesu li nam potrebna. Kako da odgovorim tom napadu, doktore?

Zahvaljujem na pomoći,
Pavao

Poštovani Pavao!

Neću Vam se rugati jer ste vjernik. Svi smo mi svojevrsni vjernici, a i ja vjerujem u znanost! Vjerujem u zdravlje!

Eh, da, Pekićevo djelo je jedno u nizu od satiričnih tekstova vezanih za kršćanstvo. Još godinama iza njega su prosti britanski komičari - autori Monty Pythona - bez skrupula ukrali Pekićeve fore vezane za Novi zavjet i još su besramno nazvali glavni lik svog filma Brianom, britanskom verzijom imena 'Bora'. Ali eto, ukrali su Britanci i mumije, pa što ne bi i niz postmodernističkih viceva.

Da se ja vratim na temu, Vaša reakcija na ovu knjigu nije nikakvo čudo. Vreme čuda predstavlja smion odgovor Bibliji. Dobro ste primijetili - čudo se ne uklapa u dnevni raspored ljudi. Naime, jednom kad je Bog ostavio Zemlju ovakvu kakva je, ljudske zajednice su se odlučile racionalno organizirati, oslanjajući se pri svojoj organizaciji na očekivani niz događaja, a ne na čuda. Ta organizacija je kolektivna koliko i privatna - sljepci računaju da će cijeli život biti slijepi pa tome prilagođavaju svoje aktivnosti. Jednom kad se prilagode, čudo koje ih "dovodi u normalni život" samo predstavlja suvišni novitet koji zahtijeva novo prilagođavanje.

Danas, u 21. stoljeću, nova situacija -  došlo je do inflacije čuda. Gorući grm u Mojsijevoj zemlji vjerojatno predstavlja posljedicu svakodnevnog granatiranja. Mirakul je album popularnog pjevača koji se nalazi u svim boljim prodavaonicama. Zasigurno u državnim krugovima postoji i spreman diplomatski protokol za slučaj da se Isus pojavi - program sastanaka s predsjednicima, rezervirani apartman itd.

U takvim vremenima ni doktor ne može napraviti neko značajno čudo. Ono što Vam mogu preporučiti je tek neformalni antibiotik - naime, ako ćete vjerovati, Bog je i dalje iznad Pekićevog obrasca djelovanja i Pekić može sprdati Boga samo unutar božanske oblasti djelovanja. Pekić je za svoje knjige došao u čistilište i tamo u slobodno vrijeme piše dobre romane, a u radno vrijeme čisti rajske nužnike. Neka Vas to ipak utješi!

Dr. Ostojić