Miroslav Ćurčić je u romanu 'I šampioni umiru, zar ne' pokazao izrazitu vještinu kompozicijskog slaganja.

Miro Gavran u zbirci 'Priče o samoći' ni na koji način ne izaziva horizont očekivanja čitatelja.

Knjiga 'Doba kože' Dubravke Ugrešić pokazuje snagu eseja kao forme i majstorstvo autorice.

Prvi roman Martine Vidaić 'Anatomija štakora' interpretativno je potentan i emotivno pronicljiv.

Roman 'Stranka' Bojana Žižovića donosi grotesknu, hiperboličnu verziju političkog života na rubovima neoliberalnog kapitalizma.

U pjesničkoj zbirci 'Lovostaj' Monike Herceg pjesnički rukopis istovremeno je nov i drugačiji, ali svojstveno njen.

Roman 'Put u Gonars' Nikole Petkovića, iako govori o Drugom svjetskom ratu, i danas je aktualan i potreban.