Nedjelja
25.10.2015.

'Sva umjetnost je jedno!'




Extra_large_rooste
Jürgen Rooste u Booksi
A+ A-
Druženje s književnicima Baltika pokazalo je kako je umjetnost – bez obzira na vrijeme i mjesto – unificirano strujanje svijetom. Teme kojima se bave uglavnom su patirotizam, mentalitet vlastitog naroda, manipulacija masama, značenje ljubavi, pa i sama bȋt umjetnosti što nam pokazuje da bez obzira na prošlost, podneblje, pa čak i jedinstvenost samog umjetnika, pitanja kojima se umjetnost bavi posvuda su – ista. 
 
Posljednji susret s Baltikom započela je litavska književnica Undinė Radzevičiutė čitanjem ulomka iz jednog od svojih romana. Kao što je i običaj, čitanje se odvilo u sasvim prigodnoj atmosferi prigušenog svjetla koju je pratio glas autorice, dok su oči publike pratile svijetleći prijevod ispisan na zidu. Radzevičiutė je pročitala ulomak Baden-Badena neće biti koji na ironičan način opisuje, takoreći, pubertetske ispade jedne sedamnaestogodišnje djevojke. 
 
Specifičan stil pisanja Undinė Radzevičiutė najuočljiviji je u romanu Ribe i zmajevi za koji je dobila nagradu Europske komisije. Tekst tog romana upravo radi lomljenja i prebacivanja rečenica u novi red često nalikuje na poeziju, no ne i stilski s obzirom da je naracija vrlo dozirana, gotovo bez opisa. Čak i u kontekstu litavske književnosti, Ribe i zmajevi je i stilski i sadržajno sasvim drugačiji roman: govori o kršćanskoj slikarskoj misiji u Kini, a paralelno opisuje povijest jedne litavske obitelji. 
 
No, naglasak finalne večeri ipak nije bio na prozi. 
 
Jürgen Rooste je bez sumnje nastupom dočarao svaku svoju pjesmu. Iako njegova poezija čak ni na estonskom nema pravilnost u zvučnosti ili opravdanje za silna opkoračenja u tekstu, njegove su poruke izravne i snažne. Kako nije samo glavni predstavnik estonskog suvremenog pjesništva, već i organizator pjesničkih večeri i festivala, njegov je nastup obilovao pokretima, srčanošću i naglašenom dikcijom. 
 
U Jürgenovim pjesmama često se ponavljaju motivi Rusa, boga, velikih diktatora i, naravno, Duchampov pisoar. Taj kontroverzni pisoar, ili možda bolje reći sam Duchamp, jedan je od glavnih motiva koje autor spominje u više pjesama u nastojanju da kritizira društvo, poredak, pa i samu prošlost i ispusti svoj patriotski krik.
 
Najveći naglasak na jedinstvenost Jürgenova stvaralaštva stavlja njegovo inzistiranje na neodvojivosti umjetnosti od svakodnevice, koju suvremeni ljudi uporno seciraju. Jürgen tvrdi kako je svaka vrsta umjetnosti neodvojiva od bilo koje druge vrste, kao i od samog življenja, zbog čega je "važno da se umjetnost izvodi pred ljudima – naglas", istaknuo je.
 
I dok su papiri letjeli po Booksi nakon svake pjesme koju bi pročitao Jürgen Rooste, izvedba Sergeja Timofejeva bila je znatno mističnija i smirenija. 
 
Latvijac Sergej Timofejev u svojim se pjesmama bavi društvima, manipulativnim organizacijama i kritikom masa. Za razliku od ostalih književnika Baltika kojima je jedna od glavnih tema kritika nekadašnje sovjetske represije, njegove pjesme ne aludiraju na probleme vezane za Sovjetski Savez, njegov raspad, ili Hitlera i Putina, a kako je i sam porijeklom Rus, svoje je pjesme i pročitao na – ruskom.
 
Timofejevljeve pjesme često nalikuju na prozu, kako u formi tako i u sadržaju, jer one – pričaju priču. Nerijetko te priče imaju fantastične elemente i same su zapravo alegorije, pri čemu se teško ne zapitati zašto suvremeni autori, pa tako i ova tri baltička autora, za naraciju biraju stih, a prozu pretvaraju u poeziju? Ipak, Timofejeva poezija je u tome poetičnija što je sam kombinira s glazbom. 
 
U svojem čitanju uz svaku od pjesama pustio bi snimku instrumentalne glazbe koja bi dočarala atmosferu same pjesme. Timofejev je naveo kako takva vrsta izvedbe potiče od ideje da umjetnost ne treba imati jasan okvir, što je naročito zastupljeno mišljenje u kolektivu umjetnika Orbita kojemu pripada, a koji je nastao još devedesetih godina u Latviji s ciljem da se oživi nacionalna umjetnička scena.
 
Da umjetnost ne treba okvir, da je ona bunt, kritika i uputa, da je neodvojiva od življenja i da su sve umjetnosti jedno, tek su neki od zaključaka naših druženja s piscima Baltika. Na kraju krajeva, što se družimo s daljim i različitijim književnostima, shvaćamo kako ipak nismo toliko različiti.

***

Ovaj tekst nastao je u sklopu Booksine prakse za mlade novinare.
POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.