Summertime madness: Što sve stane u jedno ljeto?

Ako ste kojim slučajem živjeli u blaženom ljetnom neznanju i propustili otkazivanja festivala, verbalne i fizičke napade i nasrtaje na novinarke, kulturne radnike i pisce, prijetnje, uvrede itd., blago vama! Nemilom ljetnom nizu možemo pribrojiti i ovih dana suptilno nam serviranu vijest o novim kulturnim vijećima Ministarstva kulture i medija. Dok pišem ovaj tekst, kucam u drvo jer po svem sudeći, dok ga dovršim, desit će se još nešto.

Da podsjetim, nakon srpanjskog koncerta, najvećeg u povijesti koncerata, svaki naredni dan ljeta kao da je donio novi shitshow. Kulminiralo je krajem kolovoza: benkovački festival Nosi se, koji je najavljen kao „posveta empatiji i miru u atmosferi ratnog klatna", festival koji nudi nenasilan pogled na svijet „u atmosferi rata i zveckanja oružjem” otkazuje se upravo zbog atmosfere rata i zveckanja oružjem članova lokalne braniteljske organizacije: festival smeta braniteljima, vrijeđa ih jer navodno izruguje Domovinski rat. Činjenice nacionalistima, naravno nisu pretjerano bitne, kulturni sadržaji zapravo ih ne zanimaju, a nenasilan pogled na svijet nije im u interesu: bez problema se bijesna rulja sjatila na novinarku Melitu Vrsaljko, slično kako su mladi ustašoljupci nedugo prije napali Petra Milata, ili kako će, oni nešto stariji, samo dan kasnije verbalno, a onda i fizički nasrnuti na Miljenka Jergovića i njegovu partnericu.

Napad na vjerojatno najpoznatijeg pisca u ovom dijelu Europe time nije stao: samo nekoliko dana nakon ovog incidenta, na neboderu u kojem živi, Miljenka Jergovića dočekat će prijeteći distih: „JEDNE KOLOVOŠKE NOĆI / MILJENKO NEĆČE DOBRO PROĆI”, uz dodatak „NAŠA DRŽAVA / NAŠA PRAVILA”.

Vandali sa sprejem sigurno niti jednu Jergovićevu knjigu pročitali nisu, a, dopustit ću si ovdje ovaj snobistički izlet, vrlo vjerojatno niti jednu knjigu uopće (istraživanje čitateljskih navika ide u prilog ovoj tezi), ali znaju tko je neprijatelj (osim pravopisa): nije to samo pisac Jergović, niti je poruka upućena samo njemu, nećemo dobro proći svi mi koji ne igramo po njihovim pravilima, a kultura je, kao i uvijek, prva na udaru. Odgovor Vlade RH glasi: "Osuđujemo prijeteće poruke usmjerene protiv gospodina Jergovića. Što se tiče njegovog ciničnog iznošenja sumnje da su 'sporne poruke napisali premijer Plenković i ministar Božinović', ističemo kako je sasvim izvjesno i provjereno da su upravo premijer i ministar prerušeni i pod okriljem noći išli pisati sporne poruke, kao što to i inače redovito čine. (...) Vlada će nastaviti pridonositi stvaranju tolerantnog i uključivog ozračja u društvu, a isto se nadamo da će početi činiti i gospodin Jergović.”

Vlada, dakle, ne zna čitati s razumijevanjem i javno se blamira pokazujući kako em ne razumije značenje pridjeva „cinično”, em im ni najobičnije citiranje nije jača strana. No na stranu sad to, ovo nije za šalu niti išta ovdje zapravo smiješno: kultura je uvijek polje ideološke borbe, kultura u maloj Hrvatskoj, u potpunosti ovisna o javnom financiranju, pogotovo. Stoga, kad Vlada ne samo da ne mrdne prstom na ugrožavanje umjetničkih i novinarskih sloboda, nego još i cinično odgovara, disciplinira i ucjenjuje pisca („isto se nadamo da će početi činiti i gospodin Jergović”), ciničan je to podsmijeh i poruka svima koji misle, pišu i djeluju kritički. Njihova država, njihova pravila.

U ovakvom kontekstu stižu ovih dana i informacije o novim sastavima kulturnih vijeća Ministarstva kulture i medija. Da podsjetimo, to su ona vijeća koja procjenjuju, ocjenjuju i, budući da su savjetodavnog karaktera, davatelju financijskih sredstava, dakle ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek, predlažu kako raspodijeliti financijska sredstva. Prema Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, na temelju prispjelih prijava i prijedloga „Za članove Vijeća imenuju se umjetnici, stručnjaci i kulturni djelatnici istaknuti u područjima umjetnosti i kulture”; imenuje ih ministrica „vodeći računa o njihovoj stručnosti i ravnomjernoj regionalnoj zastupljenosti”. Zakonu unatoč, izbor vijeća, njegov rad, dinamika, načini vrednovanja i bodovanja, pa i donošenja odluka uglavnom su obavijeni velom tajni, da ne kažemo netransparentni. 

Pri Ministarstvu kulture i medija postoje Vijeća za sljedeća područja: knjigu i nakladništvo, dramsku i plesnu umjetnost, glazbenu i glazbeno-scensku umjetnost, vizualne umjetnosti, međunarodnu kulturnu suradnju, kulturno-umjetnički amaterizam, interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse. Budući da ovaj tekst čitate na književnom portalu, ovdje ćemo se pozabaviti Vijećem za knjigu i nakladništvo. 

Prethodni su članovi vijeća, do 2025. godine, bili Marko Gregur, prof. dr. sc. Iva Grgić Maroević, Dorta Jagić, Katica Matković Mikulčić i dr. sc. Evelina Rudan Kapec. Dok su u mandatu prije njih bili prof. dr. sc. Iva Grgić Maroević, prof. dr. sc. Lahorka Plejić Poje, Katja Matković Mikulčić, dr. sc. Ivica Matičević, prof. dr. sc. Nikola Petković, do 2021. godine. (Napomenimo i da do ovih informacija nije baš lako doći preko stranica Ministarstva budući da se imena samo prepisuju jedna preko drugih; hvala, Wayback Machine!) Imena su nam uglavnom poznata. Ovako na prvu i bez Googla: Nikola Petković sveučilišni je profesor i pisac, dobitnik nagrade t-portala za najbolji roman 2018. godine; Marko Gregur istaknuti je pisac, dobitnik nagrade Fric za najbolji roman 2019./2020. godine, urednik, tajnik Društva hrvatskih književnika; Iva Grgurić Maroević ugledna je prevoditeljica, urednica i sveučilišna profesorica; Dorta Jagić i Evelina Rudan Kapec, neke su od najboljih i najnagrađivanijih suvremenih pjesnikinja i spisateljica, od kojih je potonja i sveučilišna profesorica; Lahorka Plejić Poje sveučilišna je profesorica s Odsjeka za kroatistiku; Ivica Matičević znanstveni je suradnik na Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU (Google pomogao), nekadašnji glavni urednik Vijenca i kritičar, javnosti doduše vjerojatno poznatiji po seksističkoj kritici romana Eksperiment Irene Tot Korane Svilar; tu je i dugogodišnja knjižničarka Katja Matković Mikulčić, u oba mandata. Dakle, primijetit ćemo da su vijeća bila sastavljena od nagrađivanih pisaca i pjesnikinja, prevoditeljica, sveučilišnih profesora i znanstvenika te knjižničarke, onih koji se književnošću bave u teoriji, praksi i knjižnici, neposredno s ljudima. 

Početkom rujna potiho je (službena Odluka još uvijek nije dostupna) na stranicama Ministarstva kulture i medija objavljeno kako su (novi) članovi Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo: prof. dr. sc. Zrinka Stričević Kovačević, predsjednica, i članovi Ana Badurina, akademik Ratko Cvetnić, Snježana Šetka i prof. dr. sc. Sanja Roić. 

Hm. 

Ne mislim nipošto da je nečija „poznatnost” ili poznatnost meni mjerilo nečije stručnosti, ali nije li malo neobično da su u sastavu Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo osobe za koje nismo baš sigurni tko su točno u književnom polju i zbog čega su relevantni da se nađu u vijeću? U redu, Ana Badurina izvrsna je i aktivna prevoditeljica s talijanskog, viša lektorica na Odsjeku za talijanistiku. Ali hajmo dalje, za druge će pomoći, naravno, Google. Prof. dr. sc. Zrinka Stričević Kovačević, ujedno i predsjednica, slovakistica je, profesorica na Katedri za slovački jezik i književnost, koja se primarno bavi znanstvenim radom iz područja slovačke književnosti i drame, s bogatim iskustvom u stručnim skupinama i povjerenstvima. Istaknimo da je godine 2005. imenovana pomoćnicom ministra za visoko obrazovanje te 2008. državnom tajnicom u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, dakle u ministarstvu Dragana Primorca. U biografiji stoji i da je „kao državna tajnica u Vladi RH imenovana je i prvom hrvatskom državnom tajnicom za šport”. Prof. dr. sc. Sanja Roić talijanistica je s bogatim iskustvom međunarodnog sveučilišnog i istraživačkog rada, redovna profesorica u miru također na Odsjeku za talijanistiku. Tu je i Snježana Šetka, novinarka i urednica, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Splitu, dobitnica nagrade „Hrvatsko domoljubno pero”, koja je „najveći dio svog djelovanja posvetila temama iz Domovinskog rata i očuvanju uspomene na Domovinski rat, hrvatske branitelje i njihovu žrtvu i zasluge” (izvor). Ratko Cvetnić još je jedan član koji nam je odnekud poznat. Cvetnić je akademik, član Razreda za književnost HAZU-a, pisac i – sjetismo se otkud ga znamo – u 2016. član Hasanbegovićeva Povjerenstva za dodjelu potpora za poticanje književnog stvaralaštva, čija je Hasanbegović, zloglasni ministar i ekstremni desničar, „višegodišnja politička simpatija”. 

Eto. 

Ne zavaravamo se, a i Zakon je oko ovoga jasan, vijeća su savjetodavna i konačnu odluku o raspodjeli sredstava uvijek donosi ministrica kulture i medija, sjedili u vijeću za knjigu i nakladništvo nagrađivani pisci i spisateljice, ili pak fanovi Hasanbegovića i čuvarice uspomene na Domovinski rat i zasluge hrvatskih branitelja. Ipak, ne možemo ne protumačiti tajming odabira novog vijeća i ideološki profil nekih novoizabranih članica i članova, kao krunu ljeta 2025. Valjda je ministrica kulture i medija htjela pokazati da nije ljevičarka. Njihova država, njihova pravila. Naš problem.