Srijeda
21.01.2009.

Začitavanje: 'Žena - intimna geografija'




A+ A-

Ne, ne radi se o self help priručniku za drag kraljice, već o knjizi Žena - intimna geografija Natalie Angier (Planetopija, 2008.). Kako sama autorica kaže, knjigu je napisala u slavu ženskog tijela i svemu onome što se tradicionalno povezuje s predodžbom žene: maternici, jajašcu, grudima, krvi, klitorisu, ali i snazi, agresiji i bijesu. U pomoć je pritom prizvala ne samo par grana nego cijelo stablo znanosti: medicinu, antropologiju, biologiju, kemiju, povijest, te gospodu Darwina, Freuda i brojne druge znanstvenike i mutivode. No, da stvar ne bi bila suhoparno foliranje prilično potkovane autorice dovela nam je pod ruku i ledi Macbeth, Marilyn Monroe, Aristotela i Amazonke, pa čak i lutkicu Barbie ne bi li promijenila naš pogled na žensko tijelo. Istina, taj je pogled uvijek bio ekstreman, Angierčinim riječima grozan. Tako je ona, iznervirana pričama o mlakom seksualnom nagonu, potrebi za monogamijom i slabim matematičkim sposobnostima u 19 poglavlja proputovala ženskim tijelom, ali i društvenim normama naše navodno sapiens vrste. Štoviše, zaintrigirat će vas i svijetom drugih vrsta, na primjer naših rođaka bonobo majmuna koji čak i sukobe rješavaju seksualnim odnosima. Nek' vas ne začudi porast gledanosti Discovery Channela.

Uza sve ovo Angier piše lakim, razumljivim stilom zbog kojeg poželite da ste manje markirali biologiju ili se barem pridružili nekom neopoganskom pokretu obožavanja Astarte, Izide, Geje ili Semele. Njen cinizam i prosvijetljeni feminizam svakoj će čitateljici počesto izmamiti osmijeh na lice, a neke će od nas godinama citirati kako je X kromosom oko šest puta veći od Y kromosoma, te nosi tisuće gena, dok je njegov muški pandan siromašak s tek kojih tridesetak. Iako će se autorica oštro razračunati sa stereotipima o rodnim razlikama, što bi moglo neopreznog čitatelja navesti na zabludu da Angierica mrzi muškarce, a žene drži superiornima, njeni su pogledi na ljudsku tjelesnost i seksualnost zdravi. Knjiga je lišena moraliziranja, predrasuda i ogorčenosti, a tek ponegdje vrckavo uzima na pik muškarca i njegovo tijelo. No ne dajte se zavarati, Natalie je sretno udana majka koja piše i iz svog osobnog iskustva bilo da se radi o jajašcima njene vlastite kćeri ili koliko se i kako trudila da je zanese.

Možda najzanimljiviju dimenziju knjizi daju primjeri stvarnih žena s neobičnim sindromima ili životnim pričama, kao tri sestre iz Meksika, djevojke 'vukodlaci' obrasle u ljudsko krzno. Za subotnju kavu preporučamo ipak neku manje dlakavu temu, recimo poglavlje 'Jeftino meso'.

Natalie Angier je, kao i Carrie 'seks-i-grad' Bradshaw, iz New Yorka, ali je za razliku od nje dobitnica Pulitzerove nagrade za svoju kolumnu u New York Timesu. Piše uglavnom o biologiji i ostalim temama iz područja znanosti. Iz samog je grada pobjegla u okolicu Washingtona gdje trenutno uči španjolski i diže utege. Njen su besteler Žena - intimna geografija LA Times, Chicago Tribune, People, Publishers Weekly i ultimativni Amazon.com proglasili jednom od najboljih knjiga godine. U pravu su, tako mi Freye.

Katarina Brbora


POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.