Sve je (pro)palo

Čitajte pjesme Branke Trbović nastale na Booksinoj Radionici pisanja poezije koju vodi Dorta Jagić!

Sve je (pro)palo

Kišobran ne skriva
Šljivu ispod oka.
Na mom će portretu
Svijetliti žarulja
Umjesto aureole.
Moje su žlijezde
Zamrle od straha
Prije nego što sam
Pištolj bacila u rijeku.
(Pro)pale strasti
Mrtvi su udarci.

Samo pola metra

Starost je kao
Šmirgl papir
Na licu i rukama.
Mozak na malim
Sivim igrama skrivača,
Trčanje u snovima
Lak hod u bolesnim hodnicima
Kakofoničan govor sjećanja
Nemoćna želja.
Šetnja bez rukavica i šešira
Automobil juri 200 na sat
Pola metra
Od betonskog zida.

O, da li, Dali

Pomakni stvarnost
Izobliči lice
Vrijeme neka iscuri
Niz litice

Sudbina (Destino) u suzama okupana

Dodirnula me je
I obgrlila
Usisala u svoje labirinte
A onda pustila
Da zaboravim
Na sjećanja
Na život
Na vrijeme
Koje više ne postoji
Na mjesta koja neću vidjeti.

Odšetali su
Prerezanih vjeđa
Na tankim nogama.
Gala mi je sve.
O, da li, Dali?
Bolje je je li.
Izjelo nas vrijeme
U prostoru
Koji smo sami
Smislili
Sve je ovdje
I ništa nije
Kao prije.
Prekrižena sam.

Sve pjesme možete pročitati u zborniku Za psihom, poezijo! koji možete preuzeti na linku.