Booksa je na godišnjem od 18.7. do 30.8.! / Booksa is closed from July 18th until August 30th!
Close
Page arrow

Jaje

Large photo 1594549816056 81a7b4b653d4
Petak
14.01.2022.

Kad smo bili šestero nas, sve je još bilo u početku. Živjeli smo u jajetu u kojem je bilo sedam drvenih vrata i jedna staklena, moja. Ja sam nas sve mogla vidjeti. Gledala sam na veliki stol, naše okupljalište, naš komandni most. Hodnik u obliku slova L protezao se kroz jaje, iz kojeg bi svako malo izlazili, ali nikad dugo izbivali. Vraćali bi se kad bi nam postalo zima, ili zbog gladi, ili kad bi nam zatrebala polica s knjigama. Kad smo bili šestoro nas, bilo nas je ustvari četiri plus dva. Rijetko tri plus tri. A unutar četiri dijeli bi se dva po dva: dvije sestre i dva brata. Ali to su bile sve privremene konstelacije. Znalo se tko je tko, ali ponekad se i nije znalo, neki su nas doživljavali kao jedno. Izvodili smo slične grimase s licem, imali smo iste mote, svi jednakim tempom koračali; drugi ljudi odmah bi nas prepoznali, govorili su da smo svi skupa isti, ista banda. Mi djeca, čitali smo sve što bi nam dali u ruke, isključivo što bi nam dali u ruke, ali zato smo glazbu bili pozvani birati sami. U prvoj polovici jajeta, živjeli smo u otporu režimu, čuvale su nas časne sestre, i ocu bi pobjegao smiješak kad bi vidio jedincu iz ćirilice, u toj prvoj polovici majka i otac se nisu tako žestoko svađali. Kasnije su se stvari promijenile, frižider je uvijek bio krcat, otac se proljepšao, počeo nositi šešire, a majka je počela s pjesmama, pisala ih je na kockastom papiru matematičke bilježnice i lijepila ih selotejpom na vrata radne sobe, otac ih ne bi ni pogledao. Ali zato sam ih ja čitala i sramila se - mama viče, ali samo je taj papir čuje. Realno, bili smo sretna obitelj, ali ne nalik na slične sretne obitelji, nimalo nalik takvima. Prva sam otišla ja, pa brat, pa drugi brat, iako zapravo nismo ni otišli, redovito smo navraćali u jaje, sjeli bi za stol i jeli, a onda bismo se rasporedili po tepihu u dnevnom i gledali političke emisije za koje nas je baš bilo briga. Nismo se ničeg bojali, nismo vjerovali u smrt, samo u uskrsnuće. Ničeg se nismo bojali. Nismo bili zabrinuti, nismo znali za patnju, sve je išlo glatko, mogućnosti su se otvarale, sve se znalo, naše je jaje amortiziralo udarce. Malo smo se ipak u početku bili prestrašili, kad se konačno pojavila ta Smrt, plakali smo, svako za sebe, samo sestra nije mogla izdržati pa je plakala i pred nama. Ali otac je ustao i rekao - nema smrti, ja sam zdrav. I odlučio je da će živjeti pola-pola, pola u jajetu, pola na dalekom otoku. U jajetu se počeo osjećati lagani propuh, od pukotina koje je iscrtalo vrijeme, tj. dolazak smrti. I postalo je svjetlije, zrake su se lomile u pukotinama i crtale raskošne šare u unutrašnjost jajeta. Stolica na čelu stolu bila je privremeno prazna, jer mi smo znali da otac sad sjedi u masliniku, moći kruh u vino i pokušava pripitomiti zmiju. Kad mu je došlo vrijeme, vratio se u jaje. Okupio nas je oko kreveta, privukao jednog po jednog i poljubio suhim usnama. Onda nam je zapovjedio da pjevamo: Pjevajte! I pjevali smo, pjevali smo iz sveg grla, naši glasovi dizali su se i udarali o stijenke i one su se širile. Pjevali smo sve jače, pjevali smo da se sve orilo. Kad je otac izdahnuo, u pola naše pjesme, jaje se rasprsnulo u tisuće komadića. Otac na krevetu i mi oko njega ostali smo visjeti u zraku, među ljuskama koje su se pretvorile u zvijezde. Svud oko nas zvijezde i mi se ničeg ne bojimo. I opet smo u početku. Ali nikad više u našem jajetu, i nikad više šestero nas.

Marija Antić

Možda će vas zanimati
Ferićeva radionica kratke priče
Homepage thumbnail img 4951 22.02.2022.

Marina kuća

Priča Ane Dević nastala u sklopu Ferićeve radionice počinje ovako: 'Dok sjeda na vlažnu travu Mara je na trenutak zaboravila na rat.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1507812984078 917a274065be 14.02.2022.

Nikad nije kasno za 16 E i F

Priča Ane Lozica nastala u sklopu Ferićeve radionice: 'Gledamo se. Prepoznajemo se, iako se ne poznajemo. Mi smo potpuni stranci, ali osjećam da nikad u životu ni sa kime nisam bila tako bliska kao s 16 F-om.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage callum hill p2raxrm cvs unsplash 07.02.2022.

Što čini čovjeka?

"Jedna velika crvena lopta na napuhavanje. Napuhuje se ili ispušta zrak iz sebe, odbija se od zidova. Pod naponom je iako guma navodno ne provodi struju. Kad je prebrišemo, blista, uglačana i svijetla, ali uvijek se brzo zaprlja." Donosimo priču Ivana Markote nastalu na Ferićevoj radionici kratke priče. 

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1541339543133 bab59905411e 31.01.2022.

Prosula sam

Priča Maje Vrbanc nastala na Ferićevoj radionici kratke priče: 'Prosula mi se ljubav dok sam u času točila neke druge opijate. Falilo mi je okusa pa sam samu sebe uvjerila da je oštar miris bolji nego ništa.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1570610183363 c7531f3eaa68 24.01.2022.

Ljudi smo

Priča Borne Sora nastala na Ferićevoj radionici kratke priče počinje ovako: 'Tog jutra spustila se gusta magla na Jasenovac. Gospodin Kraus pratio je čuvara od svoje barake do administrativne zgrade čisto po zvuku.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1620123449946 30d6efd4b8ba 17.01.2022.

Moj trener

Priča Tomislava Šobana nastala na Ferićevoj radionici: 'Moj trener kaže da je boksački meč poput kazališne predstave. Nećeš pokazati zaplet odmah na početku. Trebaš napravit uvod. U uvodu istražiš što protivnik sve zna.'

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu