Za boravak u klubu Booksa potrebna je Covid potvrda. / Covid Certificate is mandatory in Booksa.
Close
Page arrow

Zašto su djevojčice ljute

Large annie spratt ymatve j1oa unsplash

Annie Spratt, Unsplash. 

Ponedjeljak
10.01.2022.

Gusto listopadno lišće padalo je po dvorištu. Baka je uzela crvene grablje i skupljala raznobojne listove na hrpice. U daljini se čulo meketanje ovaca i sunce je polako zalazilo iza obližnje njive na brežuljku. Zaigrani mali pas veselo je skakutao, a hrpice lišća bile su mu osobito zanimljive. Baka je uzela svoju staru šlapu i udarila ga par puta po kičmi. Pokušao je pobjeći, ali bezuspješno. Uhvatila ga je za šiju i tukla sve dok se kičma nije barem na jednom dijelu polomila. Psić je ostao nepomično ležati i čekati vlasnicu da se vrati s posla. Plakala je i proklinjala jadnu živinu dok je držala izgriženu šlapu u jednoj, a grablje u drugoj ruci. Vjetar je puhao tiho, gotovo nečujno. Desetak minuta kasnije, u dvorište se sparkirao mali bijeli Yugo. Žena je primijetila da nema veselog dočeka. Spustila je torbu s laptopom na zemljani pod po kojem su kokoši kljucale ječam. Na dvorištu nije bilo nikoga, a pas je ležao među hrpicom lišća. Vjetar je počeo sve jače puhati. Spremalo se veliko nevrijeme.

*

Zidovi dnevne sobe skupljali su plijesan. Čula se mrtvačka tišina dok su blijede majčine ruke odvajale grah za ručak. Ponekad sam gurnula ruku u zdjelu s grahom sve do podlaktice. Željela sam da me zdjela proguta i ispljune ravno njemu pred oči. Možda me tada primijeti.

Nosila sam mu crvenu bilježnicu u koju sam pisala lektire. Crteži su bili obojani pastelama i palila sam vrhove papira upaljačem. Otac mi je rekao da djevojčice ne smiju pušiti cigarete. Derao se na mene kad bi obojala nokte crvenom bojom. Tada sam bila još mala, premala da znam kakve je boje krv i što su to batine. Šiba na vrhu ormara izgledala je veliko u mojim očima i ostavljala masnice na dječjim bedrima. Danima se tromo vraćao s tavana jer je omča za vrat opet popustila. Slabjela je kao i majčina želja za životom.

*

Na tavanu je bio stari kabel za internet na kojem smo sušile veš. Majka je u ustima imala groblje umjesto zubi, a mirisala je nježno i voljela ivančice. Nikad nije zanemarivala zamrzavanje mesa i često je plakala pored bijele škrinje. Pričala mi je kako je kao djevojka voljela duge šetnje. Kad se udaš i postaneš žena, sve se promijeni, znala je govoriti.

*

Majka me kod kuće ostavljala s bakom koja je jela mast na žlicu. Nije vjerovala u puštanje vode nakon male nužde jer je smatrala da se tako štedi. Bila je prljava žena koja se nije voljela tuširati. Svaki dan bi me zaključavala u kuću i otišla na njivu. Jednom sam se skoro udavila plinom, ali me uzela stara susjeda. Ona mi je često čitala priče i pekla palačinke. Iz nekog neobjašnjivog razloga nikad nije rekla mojoj majci da me baka ostavlja neopranu i gladnu. Nije red da se sinova žena i svekrva svađaju zbog djeteta.

Svaki dan nakon posla majka mi je donosila jedno kinder jaje. Dok se kratko odmarala u sobi, čula sam kako s nekim priča na telefon. Tiho je planirala odlaske, a još tiše postavljala stol. Bila je sretna kad bi u dućanu pronašla plave umjesto bijelih salveta. Otac i ona ručali su jedno drugoga više nego hranu. Majka se gubila u ocu, a on u njoj i nisu se mogli probaviti.

Kad je stigla večer, dugo sam iskašljavala suhi zrak pa mi je mazala prsa nekim čudnim pripravcima. Vrata od sobe uvijek su bila blago otvorena i soba je mirisala na mentu i lavandu. Toliko sam kašljala da sam probudila oca. Izdržat ćemo i to, rekla je.

*

Sljedeće jutro otac me toliko istukao da nisam osjećala ruke ni noge. Svejedno sam pobjegla od kuće i otišla se igrati kod mosta. Tamo su se skupljala djeca iz sela i igrali smo se skrivača. Bila sam najbolja u toj igri i skrivala sam se ispod velikog čempresa. Legla bi na tamnu zemlju i sklupčala se kao jegulja. Kako u selu nije bilo rasvjete brzo je pao mrak. Do kuće je trebalo desetak minuta laganog hoda. Čuo se zvuk televizora iz obližnjih kuća i zavijanje pasa iz šume. Znala sam da otac i šiba čekaju na dvorištu. Ovaj put šiba je probila crvene santerice preko kojih se prelila krv. Sljedeće jutro hitno su morale na pranje.

*

Svaki put kad bih se vraćala iz škole pitala sam se je li se otac napokon objesio. Na tavanu je bio stari kauč koji je pripitomio i odlazio gore spavati. Stari crveni jorgan bio je njegovo jedino utočište. U simbiozi s njegovim velikim tijelom upio je znoj i alkoholne pare. Kad sam gore prostirala bijeli veš, bojala sam se prići blizu da ga ne probudim. Na ormariću pored njega bila je moja jedina prijateljica, lutka Monika koju mi je poklonio djed. Zajedno smo išle u šetnje i brale kukuruz. Djed me je često slao po cigarete koje je palio na šibice. Ponekad sam dala Moniki da proba uvući dim, a djed mi je rekao da lutke to ne znaju.  Maštala sam da ćemo Monika i ja otići od kuće i kupiti onaj fotoaparat koji odmah izbaci sliku. Planirale smo živjeti u Parizu, a u svom zamišljenom dućanu stvari smo plaćale sličicama iz životinjskoga carstva. Duboko u sebi znala sam da Monika nije prava djevojčica, iako sam čula sve što govori. Bila je ponekad i vrlo zločesta pa svejedno nikad nije dobila sa šibom. Jela je tempere i odrezala je žicu od telefona, jer je takav moderni telefon imala teta u dućanu. Na kraju je za sve okrivila mene pa mi je tata zabranio da idem kod mosta.

*

Baka je stalno vikala da sam vražje dijete jer znam čitati. Opominjala me da se ponašam kao divljak i da ju sramotim po selu jer se hranim po tuđim kućama. Kad sam bila gladna, odlazila sam jesti kod Žene sa zeljem na glavi. Ona i njezin muž živjeli su pored mosta za igranje.  Bila je to mama od moje prijateljice iz škole. Imala je još dvije kćeri za koje se govorilo da smrde po znoju i da su završile neke pametne škole. Došla bi joj pred kuću i već je za mene imala spreman mali žuti stolčić. Sjedila sam na rubu stola i svaki put mi je stavila malo više hrane nego što mogu pojesti. Njezin muž sadio je velike čemprese ispod kojih sam se skrivala kad smo se igrali skrivača. Nikad nije govorio i nikog nije pozdravljao. Imao je ogromnu posjekotinu na vratu i pričalo da mu je to netko napravio sjekirom. Njegova žena bacala je mačiće u prljavi potok. Gledala sam kako ih trpa u plastičnu vrećicu i čvrsto ju zatvara. Pozvala me opet na ručak, ali sam rekla da ne stignem jer idem na sprovod svoga psa.

*

U kući sam često sam prisluškivala što pričaju odrasli. Govorili su da je moja prabaka vještica i da ima urokljivo oko. Mama je pričala kako je pogledala staru susjedu ravno u oči i ovoj je utrnula noga. Neki dan, kad je plijevila u vrtu našla je neko čudno jaje i žene su rekle da na kuću baca uroke. Ubrzo se prabaka razboljela i osjetila se njihova pritajena sreća jer neće morati hraniti još jedna usta. Jednom ju je djed lupio nogom dok je nosila kante pune vode. Derao se da je prespora i da će ju zavezati za lanac.

Prabaku sam voljela najviše od svih jer mi je kupovala Milka čokolade. Imala je svoju sobu koju je ukrasila goblenima. Kako je bila već oboljela, nije stizala do wc-a i mokrila je u lavor pored kreveta. Od bolesti je oslijepila pa si je jednom umjesto nokta odrezala palac i dobila infekciju. Često se znala pomokriti po sobi koju je majka svaki dan čistila. Nakon što bi oprala prabaku i pod, zatvarala se u sobu i unutra nije puštala nikog osim mene. Groblje u njenim ustima postajalo je sve veće i nalazila sam trule zube u umivaoniku. Na komodi su bile jeftine britvice i neka knjiga o tome kako pozitivno mišljenje utječe na život.

*

Majka mi nikad nije rekla kako je umro moj pas i kako je njegovo malo tijelo pronašla iza na gnoju. Bio je još sasvim maleno štene, pa je izmislila da se rodio bolestan i da ga je zato uzeo bog. Otišla sam napraviti grob gore duboko u šumi. Svaku večer izmolila sam za psa tri očenaša kako me baka naučila. Otac mi je govorio da bi bilo bolje da radim nešto korisno nego idem na grob mrtvoj živini.

Gutala sam njegove riječi danju, a noću iskašljavala nakupljeni zrak. Gušila sam se u maloj sobici žutih zidova i molila boga da mi vrati psa. Kad bih zaspala odlazila sam daleko od sebe, na tajno mjesto za koje nisam rekla ni majci. Tamo smo pas i ja bili opet zajedno i bila sam samo obična djevojčica.

Lucija Švaljek

Možda će vas zanimati
Ferićeva radionica kratke priče
Homepage photo 1594549816056 81a7b4b653d4 14.01.2022.

Jaje

Priča Marije Antić nastala na Ferićevoj radionici kratke priče počinje ovako: 'Kad smo bili šestero nas, sve je još bilo u početku. Živjeli smo u jajetu u kojem je bilo sedam drvenih vrata i jedna staklena, moja.'

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage giorgio parravicini 12ihvefracq unsplash 05.02.2021.

Tabuk

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Na dan pranja rublja najviše sam voljela pomesti šator odmah nakon što smo se vratile s rijeke. Nerijetko bih se drugi dan probudila u samu zoru i iz kreveta osluškivala kako se bude i spremaju članovi porodice." Autorica: Ramona Boban-Vlahović.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage ramiz dedakovic jjnwvrtbqvu unsplash 15.01.2021.

Uredna

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Jutra su joj jako teško padala. Jednostavno nije jutarnja osoba. Izgleda najumornije kada se u stvari naspavala. Nema lice za jutra." Autorica: Elena Japundžić.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage pexels erkan utu 239853 11.01.2021.

Pa samo razgovaramo sine

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Ako pokažem ikakvu emociju iskoristit će ju protiv mene, to već dobro znam." Autor: Matej Stić.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage jonathan cooper kikejhyd2vu unsplash 30.12.2020.

Sanjam te noćas

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Kvragu, reci da te boli. Reci da ne možeš izdržati. Reci da je život u kurcu kad baš pred tebe stavlja takve izazove." Autorica: Ana Ledenko Gregur.

Ferićeva radionica kratke priče
Homepage kevin laminto drsewnja2 q unsplash 28.12.2020.

Moment sile na točku

Donosimo kratku priču nastalu na Ferićevoj radionici: "Imala sam službeni studentski mail s njenog fakulteta, njeno ime i prezime. Imala sam još jedan njen mail, koji se zvao moment_sile_na_točku." Autorica: Daria Blažević.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu