Bilo je manje svijeta nego obično. Sedam, osam ljudi. Kraj mene je sjedio krupan lik u velikoj bijeloj majici s golemom, starom flekom mokraće. Čitao je Malikovo Platno. Hvatao me san; slušao sam kako knjižničarka u istom ritmu klapa po policama slažući knjige.
Kasnije, za par sati došli su neki ljudi promovirati novi projekt turističke zajednice. Bilo ih je desetak za stolom i nešto više u publici. Jedan od glavnih govornika otpjevao je pjesmu Marija, a zatim i Projdi vilo. Pjevao je sam, bez ijednog instrumenta. Nakon toga su se razišli, a knjižničari su vratili stolice gdje su i bile.
Veliki čovjek je dovršavao roman, ali je odložio knjigu par stranica prije kraja; skinuo je majicu, ugurao je u torbu i obukao drugu na kojoj je bijelim slovima pisalo
Le Cathedral ponad žutog hrasta rastegnutog na pivskom trbuhu.
***
A.Z. Stolica foto:
slimmer_jimmer
