Kaća ili ptica na zidu

U nastavku pročitajte priču Kaća ili ptica na zidu Aide Šečić Nezirević, koja je osvojila drugo mjesto na natječaju "Nastavi priču" Udruge Skribonauti. 

Šifra: Poljubiti pticu rugalicu

Kaća ili ptica na zidu

Miješanje.

Nanošenje.

Nastajanje.

To na platnu, to je lađa. Drvena je, kraj kamenog mola. Šaka od kudelje drži lađu da ne pobjegne moru. Bi ona. Bi i more. Uvija se oko nje, zavodi je i vlaži. Uzaludno. Uporno. Neumorno.

To na molu, to je ljeto. Mlado ljeto. Kad želiš sve, a ne očekuješ ništa.

*

Neko kaže da su slike divne. Kupit će sve njezine slike. Mišićava ruka. Tvrdi prsti.

Dino.

Njoj je ime Kaća. Ima prste umrljane bojom i oca koji lovi ribu. Majku pod kamenom ima.

Kaća, majčin kamen, pruži slike. Pruži prste.

Kuc-kuc, kaže srce.

*

Bosna ima sevdalinku. Ima ćilim od cvijeća i kahvu od meraka. Avliju i sutliju i ruže i ružice. Rahatluk. Akšamluk. Ašikluk. Takva je ta njegova Bosna. Hoće li njegova Kaća s njim u Bosnu?

„Hoću“, kaže zaljubljena Kaća.

Tužne ribe kažu joj zbogom.

*

Ta Bosna ima mračno lice. Crne namrštene obrve. Bosna je porodila majušan grad dugog jezika. Ime mu je čaršija. Majušni grad ima rijeku. Kržljava je, izgladnjela, rebra joj se proziru kroz smećkastu kožu. Grad živi između brda. U kotlini, u kotlu. Planine su zagrljena pijana braća smrdljivog daha. U brda su, kao noževi, zabodene ulice. Zovu ih mahalama. Zima u Bosni pas je iskeženih zuba.

*

U takvoj toj njegovoj Bosni Kaća sniva. More sniva i mjesec okačen nad morem. Jedne noći uvuče ruku u san. Uhvati mjesec, proguta ga. Mjesec raste i raste, miče se pod grudima, udara o kožu. Hoće napolje. Hitno, hitno! Napravite vrata! Izvadite mjesec!

Napravili su vrata, izvadili su mjesec. Mjesec ne svijetli. Beskorisne zrake vise mu niz tijelo. Uštirkano bjelilo oko nje joj šapće da se smiri. Da se pomiri.

Rubeola, bolest neosjetna za tijelo, kobna za plod u tijelu, ugasila je mjesečevo svjetlo.

Mjesec je živ a mrtav.

*

Dino plače.

Muca Dino. O domu, o vrhunskoj medicinskoj njezi, o posjetama.

„Ne. Neću dati svoje dijete u dom“.

Ali on ne može. Ne može.

„Onda nemoj“.

I on kaže žao mu je.

I bude kraj.

*

Cesta je zmijolika. Sjedišta su prljava. Najlonske kese im vise o bokovima, pune se putem želucima. Mjesec na Kaćinom krilu šuti u svom mraku. Plišani medvjedić dugmetastih očiju šapće mu svijet na uho.

Radio pjeva: Da sam ptica i daaaaaaa imam krilaaaaaa ... ja bi' c'jelu Bosnu ...

Pijane planine kažu joj zbogom.

*

Jednog jutra male ruke su zima. Mjesec je ugašen.

Za tebe je bolje. Patila bi se cijelog života. A ja? Šta ću ja?

*

Miješanje.

Nanošenje.

Nastajanje.

Dovršena je. Naočita je. Crna, grimizna i tamnooka, oštrog i ravnog kljuna. Kaća voli pticu. Posvećuje joj dane, katkad i noći. Miluje je najfinijim kistovima. Kad oboji i posljednje pero, vješa sliku na zid nasuprot prozoru.

Tako ptica gleda more.

*

Gle, eno ga. U okviru je vrata. Torba od skupe kože. Skupa muška koža. Bljedilo.

Odmah je, kaže, krenuo. Cijelu je prethodnu noć plakao. Loše se osjeća.

Hvala što pitaš kako sam ja.

„Žao mi je“.

Je li se mučila?

„Samo je zaspala“.

Gdje je pokopana?

„Na novom groblju, uz moju majku“.

Otići će tamo.

Idi i ne vraćaj se.

„Kako želiš“.

Odnijeti cvijet svojoj kćerki.

Kakav gospodin.

„Uredu“.

Ide odmah.

„Idi“.

Hoće li i ona s njim?

„Ne, neću“.

Ni ako je zamoli?

„Ne moli me, Dino“.

Da je uzmeš u naručje. Ma, da je samo pogledaš. Tako sam ja molila tebe. Sjećaš li se, Dino?

Dini je tijesno u okviru vrata. Vrpolji se. Oklijeva. Muca. Bi li mogao ... par dana ... ili možda, možda ... s vremenom ...

Ne.

On žali.

On želi.

On žudi.

Ne.

Kaća bježi. Ptici bježi. Pokriva se ptičijim krilom. Sljubljuje obraz s ptičijim, vlažnim i slanim. Usne joj se miču. Sad, kćeri. Ptica klima glavicom.

Leti. Kljuca.

Kljun je krvav.

Ptica je sita.

Aida Šečić Nezirević (1978) dobitnica je nekoliko regionalnih književnih nagrada (Bugojanska vaza, nagrada Inbox za najbolju monodramu, Specijalno priznanje žirija IK Presing, Marko Martinović Car, Fra Grgo Martić, FEDU, Nastavi priču, Metafora, nagrada Fondacije za izdavaštvo FBiH, Marija Jurić Zagorka ...) te je objavila tri knjige. Učestvovala je na Književnom festivalu „Na pola puta“ u Užicu, Sarajevskim danima poezije, na književnoj večeri „Mir u književnosti“, na Lirikonfestu u Velenju, te na predstavljanju zbirke Biber u Ulcinju. Pohađala je književne radionice u Barceloni, Sofiji i Marseilleu, a radovi su joj prevedeni na francuski, engleski, malteški, albanski, slovenski i makedonski jezik. Živi u Sarajevu, gdje radi kao lektorica.