Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija

Hrvoje Vrbanc

Subota
30.06.2007.

1.

Izišao je bez okolišanja. Osvrnuo se oko sebe i sa žaljenjem konstatovao da su ga opazile samo dve veverice koje su, šta je neobično za kasno proletno doba, sakupljale lešnike i orahe za zimu. Zapalio je cigaru i krenuo da potraži znake civilizacije u blizini. Kao i mnogo puta do tada, u tami se orjentisao pomoću sluha, zapazivši da sa severa, odakle je duvao vetar, dolazi nekakvo komešanje i žagor. Hodao je tako desetak minuta dok naposletku nije ugledao nejasnu svetlost. Bio je to njegov leteći tanjir. Hodao je u krugu. Opsuje tiho i reče samome sebi "Orjentiši se k’o onda na Sutjesci". Zatim ponovo zakorači u mrak. Ovaj put beše bolje sreće. Nakon kilometra, ili možda dva, naleteo je na osamljenu kolibu. Pokuca na vrata. Vrata se polako otvoriše. Domaćin ga nije prepoznao.

- Šta hoćeš, junače?
- Pusti me unutra, prešao sam dalek put.
- Imaš li dobre namere?
- Bolje nego šta misliš.
- Ondak uđi. Moja kuća je i tvoja.

Kad je ušao i kad je svetlost obasjala njegovo lice, domaćin shvati ko mu je upravo zakucao na vrata.

- Zar Ti?
- Da, Ja.
- Kako dugo ostaješ?
- Dugo. Došao sam da ostanem.

2.

- Ovakva hrana mi je falila zadnjih 30 godina, reče Tito uspravljajući se na stolici, kad su ga ponudili ukusnom povrtnom čorbom.
- A šta se jede tamo gde si bio?
- Ječmena kaša.
- Uh! Ne brini, ovde ti ništa neće faliti. Nego, šta ćeš sada?
- Sada ću da nastavim gde sam stao. Znam da ste me predugo čekali, ali imao sam problema s birokratijom i reinkarnacijom. Bio je to dug put, ali sad sam tu.

3.

Cele noći razrađivao je svoj plan: zakrabuljen će da dođe na glavni gradski trg, izaći će na balkon, skinuti masku i čekati da se masa sakupi kad ga ugleda. Zaključio je da će za to da bude potrebno najviše desetak minuta. Na kraju će reći: "Evo me."

- Znači tako? - reče Abid, kućevlasnik, čuvši Titov plan.
- Tako.
- Jesi li siguran?
- Jesam.
 
Tog jutra Tito je izišao iz kuće da bolje osmotri jarbol sa zastavom koju je opazio prošle večeri. Bila je to kubanska zastava na kojoj se otprve videlo da nije nova.

- Zašto kubanska? - upita Tito.
- Na rasprodaji su imali samo nacističke i kubanske.
- A zašto uopšte zastava?
- Bolje da je ima nego da je nema!
- Jeste.

4.

Tito obuče svoje najbolje belo odelo i reče "Idem ja." Ostali mu se pridružiše. Tito se maskirao stavivši dugu crnu bradu i loknice kakve nose ortodoksni Jevreji. Bio je siguran da niko neće da ga prepozna. Ubrzo stigoše na trg koji se u prvo Titovo vreme zvao Trg Republike. Tito baci jedan pogled prema balkonu i reče "Biće to prava smejurija." Zatim uđe u zgradu i pozove lift. Lift je stigao, bio je prazan. Tito uđe i na brzinu skine bradu i loknice. Zapali cigaru. Iziđe iz lifta i zaputi se do vrata stana kojem je pripadao balkon. Pozvoni. Vrata mu otvori nepoznat čovek:

- Zar Ti?
- Da, Ja.
- Kako dugo ostaješ?
- Dugo. Došao sam da ostanem.
- Pretpostavljam da trebaš balkon.
- Jašta.
- Ravno pa levo.
- Znam, reče Tito.

5.

Tito iziđe na balkon. Strpeo se desetak minuta, možda četvrt sata dok Trg nije bio gotovo sasvim pun. Podigao je ruku. Masa umuknu, a zatim gromko, jednoglasno upita:

- Zar Ti?
- Da, Ja.
- Kako dugo ostaješ?
- Dugo. Došao sam da ostanem.

A zatim nastavi:

- Drugarice i drugovi, znam da me dugo nije bilo. Znam i da ste me nestrpljivo čekali. Verujte mi da niko ne bi bio sretniji od mene da sam mogao pre da se vratim. Ali, sad sam tu. ‘Aj’mo na Predsedničke dvore!!!

Masa posluša Tita i svi skupa, noseći velike transparente "Živeo drug Tito", "1892.-1980.-2010." i "KPJ-SKJ-2010." krene u pravcu Predsedničkih dvora da trenutnom predsedniku izloži svoje revolucionarne ideje. Mnogi su se pridružili povorci i uskoro je masa od nekoliko stotina hiljada ljudi stigla pred Predsedničke dvore.

- Aloooo!!! - poviče Tito.

Na prozoru se pojavi predsednik lično, te zapita: - Kojim dobrom, braćo? Tito mu reče: - Došli smo da ostvarimo volju radnih ljudi i građana. Predsednik zapita: - A što isti žele? Tito mu odgovori: - Mene za predsednika!

- Sigurno? - upita predsednik.
- Sigurno. - rekoše svi u horu.
- Onda dobro. Pričekajte samo dok spakujem svoje koferče. - reče predsednik.

Iz stotina hiljada grla prolomi se pesma "Druže Tito, mi ti se kunemo". Predsednik iziđe nakon desetak minuta, s prtljagom u jednoj i crvenom zastavom u drugoj ruci, očito želeći da pokaže da i on svim srcem stoji uz novu vlast. Tito mu reče "E, 'ajmo na pivu, ipak smo kolege!".

- Dobro - reče sada već bivši predsednik - ja ću Union.
- I ja! Tamo gde sam bio nemaju ga, baš sam se bio uželeo. Kelner, dve slovenačke!

7.

Drugo jutro, Tito se probudio svež. Sobarica mu je donela kafu i kolačiće u krevet.

- Izvol’te, druže Tito. Znate da ste nam mnogo falili sve ove godine. Ali sad ste tu.
 
Tito se pojavio u Saboru nešto prije podneva. Zastupnici, koji su se okupili u iznenađujuće velikom broju, dočekaše ga aplauzom. Tito ih utiša pokretom ruke i počne:

- Dragi zastupnici, nadam se da shvatate da sam došao da provedem revoluciju. Za vas ovde više nema mesta. Poslednju platu možete da podignete na šalteru broj pet.
- Tiranine! Krvoloče! Zločinče!

Ali protesti nisu koristili zastupnicima. Hteli-ne hteli ubrzo su svi napustili dvoranu. Tito zadovoljno reče sekretarici "A sada ću da raspišem jedne lepe i poštene izbore" i poče da diktira pismo.

8.

Pas mešanac žute boje glasno je lajao i pokušavao se gospodaru otrgnuti s uzice. Nikad nećemo saznati da li je spazio suparnika sa druge strane ulice ili je shvatio da crna limuzina sa šest vrata koja je prošla pored njega pripada čoveku koga dugo nije bilo. Kako god bilo, nije uspeo da promeni planove koje je čovek sa cigarom u ruci skovao protekle večeri. Prosečnom čoveku bilo bi teško da uopšte pohvata kombinacije koje su se rojile Titovim mozgom. Ali On, jedan i jedini, bio je siguran da će uspeti da se izvuće iz svega u šta se bude uvalio.

9.

Uhvatio se za bravu, vrata su zaškripala. Gurnuo je vrata svom snagom i ona su popustila. Zapahnu ga težak zadah ustajalog zraka. Otpuhne paučinu koja se tokom godina skupila u uglovima i potraži prekidač za svetlo rekavši "Da vidimo da li se još sećam…". Konačno pronađe prekidač i pritisnu ga. Ništa se ne desi. Ađutant mu reče: "Druže Tito, niste platili struju poslednjih trideset godin pa su vam je isključili". Tito reče "Ah, mora da su zatezne kamate narasle do sada… ništa, prodaćemo one helikoptere šta sam ih video u avliji Predsedničkih dvora".

- Nego, Kosta, što beše s ’Galebom’? – upita Tito.
- Prodali su ga!
- Prodali?
- Jeste druže Tito, nismo mogli da ih sprečimo.
- Bogati, ne mogu da poverujem! A XXIII konferencija nesvrstanih? Kako ću da doplovim do Šri Lanke? Moramo to smesta da rešimo. Ali, Kosta, prvo zovi Elektru, ako SKOJ-a znaš! Kako ću da radim u mraku!
- Odma', druže Tito.

Kad su u HEP-u čuli šta se desilo, smesta su ukopčali struju.

- Druže Tito, onaj tamo Ti kaže da ne moraš da platiš zaostatke. Snaći će se oni već.
- A ne. Ja plaćam svoje račune! Jesam li ikada ostao dužan nekom okupatoru ili, ne daj Bože, domaćem izdajniku? Tako neću ni ovima. Sutra im doznači pare!
 
U svojoj osvetljenoj sobi, Tito je brisao prašinu sa sofe. Zatim je oprašio fotelj i pisaći stol. S mukom je otvorio rolo na stolu i otpuhnuo prašinu sa starih dokumenata.

- Trideset godina, Kosta! Da ne poveruješ! Ali sad sam tu i došao sam da ostanem. Nego, jesi l' ti naš’o onu svoju crvenu nit?

10.

"Svi na izboreee!!! Svi na izboreee!!!" vikao je visoki mladić odeven u partizansku uniformu koji kao da je ispao iz starih filmskih novosti. Bivši predsednik, sada u penziji, slučajem se zatekao pokraj njega i uzeo letak mladićev letak. Ovlaš je pogledao njegov sadržaj i rekao "Sa’će ovaj da se kandiduje, majku mu!"

- I ne samo to, već će i da dobije, gospodine Predsedniče – reče njegov bivši suradnik, sada zaposlen u Institutu za istoriju radničkog pokreta.
- A donedavno stvari su tako lepo izgledale…a onda je došao da ostane.

11.

Predizborna kampanja bila je mirna. Tito je držao govore, obilazio sve krajeve zemlje, otvarao fabrike i rukovao se s decom koja su konačno dobila priliku da pozdrave najdražeg gosta. Njegov lik smejao se s plakata i TV-ekrana, s naslovnih stranica novina, s banera na veb-stranama. Izbori su prošli u atmosferi opšteg oduševljenja. Stoga nikoga nije iznenadio fakt da je Tito dobio 95,83% glasova. To veče obratio se radnim ljudima i građanima:

- Drugarice i drugovi! I meni je laknulo kao i vama. Konačno sam se vratio i to, ovoga puta, zauvek. Prvo ćemo da donesemo nov ustav, onda da poništimo rezultate pretvorbe i vratimo tvornice radnicima. Posle toga ćemo da osnujemo radničke savete i da pošaljemo radnike na sveučilista!

Tito je dalje govorio o pionirima, omladincima i Savezu komunista kao avangardi radničke klase. Setio se i palih drugova; sedmorice sekretara SKOJ-a, Ive Lole Ribara (i brata mu Jurice), Save Kovačevića... da, s mnogo je topline u glasu govorio o komandantu Savi. Na kraju reče "Prva petorica koji se učlane u SK imaju besplatno pivo sledeću nedelju kod mene."

Grad nije pamtio takvo slavlje već 65 godina. Svi su bili svesni da se taj dan definitivno pisala istorija.

 

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu