Ruždija Russo Sejdović na blic

U susret Reviji malih književnosti: Romska književnost na naša kratka pitanja odgovorio je pisac, pjesnik i prevoditelj Ruždija Russo Sejdović, rodom iz Crne Gore, sa stalnom njemačkom adresom. U antologiji Imena koja cvjetaju u pukotinama bezdana (ur. Ivana Dražić i Karolina Hrga) donosimo njegovu kratku priču naslova Daleko bilo.

Kako biste se opisali u tri riječi?

Čovjek pred zavesom.

Kako biste bez sažimanja opisali vašu kratku priču Daleko bilo objavljenu u Antologiji? 

Sukob generacija, na ironičan način opis problematike opismenjavanja novih generacija kod Roma. Borba sa umišljanom tradicijom.

Kako biste opisali romsku književnost?

U pisanom obliku, tek je u povoju i pokušava da prohoda. U usmenom (oralnom) već ima obrise sazrele misli, koja tek treba da se otkrije. 

Tko vam je najdraži romski autor/ica?

Jovan Nikolić. (U antologiji donosimo izbor Jovanovih tekstova, op.ur.)

Zašto pišete?

Prije svega zbog želje da „odam“ svoju mudrost za koju znam da će mnogima biti dobrodošla i korisna. Ali, pišem i zbog sopstvene želje samog sebe da obradujem sa mogućnostima komunikacije sa sopstvenom dušom. 

Koji je najbolji, a koji najgori savjet za pisanje koji ste ikada dobili?

Najbolji je bio: „Piši prije svega za sebe, i ako si sa tim zadovoljan, daj drugome...“ Najlošiji: „Nemoj da se umaraš da pišeš na romskom jeziku, to ionako neće niko da ti pročita!“ 

Na čemu trenutno radite? 

Pišem roman na romskom jeziku. (Do sada još nije napisan direktno na romskom) 

Što trenutno čitate?

Jovan Nikolić Hotel Nicaragua.

Ruždija Russo Sejdović (1966.) od 1988. živi i radi u Kölnu. Suosnivač je organizacije Rom e.V. Köln te autor knjiga poezije, proze i drama na romskom jeziku (Jerma poslije smrti, Kosovski karusel). Nagrađen je priznanjima Rheinische Archivarius i Rheinlandtaler za kulturni rad. Zastupljen je u brojnim antologijama, a djeluje i kao medijator i prevoditelj.