Simpozij Kritika - od nostalgije do spekulacije kroz razgovor o umjetničkoj, a naročito književnoj kritici adresirao je kritički potencijal nostalgije i spekulacije, načine na koji se taj potencijal transponira u društveno i kulturno polje te kako on korespondira s političkim kontekstom kulturnog stvaralaštva, tj. postoje li emancipatorski momenti koji nam mogu pomoći u razumijevanju sadašnjih društvenih i političkih konstelacija.
Nostalgija za minulim vremenima, mladošću, ljubavi itd. je čest motiv književnosti koji se na prostoru bivše Jugoslavije nakon raspada te države pretvorio u prije svega ideološko i političko pitanje. Nostalgija tako dobiva pozitivan ili negativan predznak ovisno s kojeg ideološkog stajališta je se iščitava. Osim toga, ona je i generacijsko i estetsko pitanje s obzirom na to da se koristi kao sredstvo karakterizacije likova, ali i kao oznaka jednog smjera u književnosti na ovim prostorima, tzv. stvarnosne proze. Ona tako postaje prizma kroz koju se sagledava društvena stvarnost, kulturno i političko naslijeđe, kao i trauma koja iz njega proističe. O ovome su na prvom panelu razgovarali Vladimir Arsenić, Lamija Milišić, Igor Ružić uz moderaciju Matije Price.
Simpozij se održavao povodom desete godišnjice projekta Criticize this!, provedenog u partnerstvu s Kurzivom iz Zagreba, Betonom i SEEcult.org-om iz Beograda te Plimom iz Ulcinja. U sklopu projekta od 2011. do 2013. educirali smo mlade kritičarke i kritičare za kritičko pisanje u području književnosti, izvedbenih i vizualnih umjetnosti.
U knjizi 'Osveta je moja' Marie NDiaye na iznimno vješt način relativizirala je moralne apsolutnosti.
'Stripoterapija' je uvjerljiv dokaz da ipak kao društvo idemo prema budućnosti u kojoj je mentalno zdravlje jednako bitno kao i fizičko.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
