Fotografija: Vanja Babić.
Simpozij Kritika - od nostalgije do spekulacije kroz razgovor o umjetničkoj, a naročito književnoj kritici adresirao je kritički potencijal nostalgije i spekulacije, načine na koji se taj potencijal transponira u društveno i kulturno polje te kako on korespondira s političkim kontekstom kulturnog stvaralaštva, tj. postoje li emancipatorski momenti koji nam mogu pomoći u razumijevanju sadašnjih društvenih i političkih konstelacija.
Duga književna tradicija utopije, distopije i fantastike govori u prilog potrebi da se budućnost zamisli, oblikuje i stavi pod kontrolu. Spekulacija izvire kako iz ludističkog poriva tako i iz društvene i osobne tjeskobe koja traži razrješenje u vidu alternativnog svijeta u kojem se reflektiraju suvremene neuralgične točke pojedine kulture. Pri tome je spekulacija neodvojiva od povijesti u kojoj se nalaze izvori društvene neuroze. Iako se svaki trenutak u povijesti njegovim suvremenicima činio presudan, 21. stoljeće u koje smo ušli nakon proglašenja kraja povijesti te koje se čini ujedno i krajem budućnosti uslijed tektonskih poremećaja klime, globalnih sukoba i političkih preslagivanja dobilo je sve osobine prijelomne točke.
U razgovoru koji je moderirala Ana Fazekaš, a sudjelovali su Pia Brezavšček, Maja Abadžija, Bojan Krištofić, Ozren Pupovac razgovarali smo upravo o spekulaciji.
Simpozij se održavao povodom desete godišnjice projekta Criticize this!, provedenog u partnerstvu s Kurzivom iz Zagreba, Betonom i SEEcult.org-om iz Beograda te Plimom iz Ulcinja. U sklopu projekta od 2011. do 2013. educirali smo mlade kritičarke i kritičare za kritičko pisanje u području književnosti, izvedbenih i vizualnih umjetnosti.
Pogledajte snimku tribine s Vladimirom Arsenijevićem, piscem čiji se književni rad i javni angažman susreću u kritičkom promišljanju društva, umjetnosti i odgovornosti pojedinca.
Lora Tomaš, jedna od 14 finalista ovogodišnje Europske nagrade za književnost (EUPL), predstavila je svoj roman "Papir tvoje kože" s kojim je osim ulaska u finale Europske nagrade, prošle godine osvojila i nagradu Fric.
"Vijest o stablima" je knjiga koja nadilazi definitivno svoj skučeni obim. Nema tu velike istine, dakako, nema odgovora, ali je koncentrirana poput narativne crne rupe, čija gravitacijska akceleracija ne dozvoljava da nijedna čestica štiva napusti.
Što je netko tko sebe doživljava čitateljicom/čitateljem, dakle osobom koja nezanemariv dio svojeg dragocjenog vremena provodi u književnosti, radio ako za cijelo to vrijeme uopće nije posegnuo za Thomasom Bernhardom?
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
