Otpor(nost) književnosti: Marina Vujčić

Ako angažirana književnost danas postoji u domaćem kontekstu, onda je ime kojeg ćemo se među prvima sjetiti svakako ono Marine Vujčić. U njenom se spisateljskom opusu prepoznaje interes za svakodnevne priče, one koje se nalaze posvuda, a iz kojih autorica razvija dalekosežno seciranje društvenih problema od nasilja nad ženama pa do problema usamljenosti i otuđenosti. Pri toj borbi sa svakodnevnim nevoljama književnost nije kulisa, nego je mjesto unutar kojeg se takva borba može jedino i pojaviti čime stvara književne tekstove koji su vrijedni i estetske pažnje.

Svakom svojom knjigom Marina Vujčić iznova daje uvid u slojevitost svakodnevice i zaokruženost tzv. običnih likova. Upravo su oni junaci njezinih romana u kojima se pokazuje koliko književnost može redistribuirati pažnju na sve one koje inače možda ne primjećujemo, i upravo zbog toga bila je gošća tribine Otpor(nost) književnosti. Tribinu vodi Filip Kučeković.

Marina Vujčić se na književnoj sceni pojavila 2010. godine romanom Tuđi život. Od tada je objavila još sedam romana: A onda je Božo krenuo ispočetka, Mogla sam to biti ja, Susjed, Otpusno pismo (u koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem), Pitanje anatomije i Pedeset cigareta za Elenu. Godine 2021. objavljuje knjigu dnevničkih zapisa Stolareva kći. Nacionalnu nagradu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske 'Marin Držić' dobila je za drame: Umri ženski, Podmornica i Plodna voda. Dobitnica je V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman za roman Susjed. Svoju je posljednju knjigu Sigurna kuća opisala u jednoj rečenici kao „roman o ženi koja služi zatvorsku kaznu zato što je u samooobrani ubila nasilnog muža“, ali to je roman o puno više toga, o sustavnom psihofizičkom zlostavljanju i nezainteresiranosti društva i institucija da se pomogne žrtvi.

Pročitajte i osvrt na knjigu Sigurna kuća koji je za portal Booksa napisala Melida Travančić.