Poetomat #25: Josipa Marenić

U goste nam je došla pjesnikinja Josipa Marenić, rođena u Zagrebu 1982., gdje i danas živi, radi i piše. Autorica je dviju zbirki poezije Let ruku (2011.) i Pjesme koje ti pripadaju (2021.) te jedne u koautorstvu znakovitog naslova Nemoj svoju tugu vezati uz mene (2023.). 

Kad ne piše pjesme, Josipa piše o filmovima i kulturi; surađuje s portalima Filmovi.hr i Kultura u Zagrebu, prati filmske festivale i uredno bilježi što se sve događa na kulturnoj sceni. Članica je Društva hrvatskih književnika i udruge Jutro poezije, a njezini su se stihovi pojavljivali u časopisima poput Zareza, Republike, Riječi, Književne riječi i Književne rijeke, kao i u raznim zbornicima i antologijama. U slobodno vrijeme voli more, šume, putovanja, šetnje i kave ili pive s prijateljima što su, realno, sasvim dobri uvjeti za nastanak poezije.

Na Poetomatu je Lara Mitraković pokušala saznati: pišu li se pjesme lakše uz more ili u gradu, koliko poezije stane između dva filmska festivala i mogu li pjesme doista pripadati nekome ili nas samo privremeno posvoje. Odgovori u snimci!

Josipa Marenić (1982.) rođena je u Zagrebu, gdje je završila fakultet te i danas živi i radi. Voli more, šume, putovanja, šetnje i kave/ pive s prijateljima. Do sada je objavila dvije samostalne zbirke poezije Let ruku i Pjesme koje ti pripadaju, te zbirku nastalu u koautorstvu Nemoj svoju tugu vezati uz mene. Objavila je znanstveni rad Teologija hrvatskih marijanskih ikona na izabranim primjerima. Suradnica je na portalima Filmovi hr. i Kultura u Zagrebu za koje piše književne i filmske osvrte i kritike, te prati filmske festivale. Članica je Društva hrvatskih književnika i udruge Jutro poezije. Poeziju je prethodno objavljivala u renomiranim časopisima poput Zareza, Republike, Riječi, Književne Riječi, Književne Rijeke i drugima poput Alternatora i Balkanskog književnog glasnika. Uvrštena je u Antologiju Jutra poezije 2010.-2020. i zastupljena je u nekolicini zbornika. Rado gostuje na tribinama i pjesničkim događanjima.

Lara Mitraković (1992.) pjesnikinja je s otoka Visa. Diplomirala je na odsjeku kroatistike i sociologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ima objavljene dvije zbirke poezije: Brojanje pogrešaka (Matica hrvatska Karlovac, 2016.) za koju je osvojila nagradu Grada Karlovca Zdravko Pucak i Dva puta za jug (Fraktura, 2019). Sudjelovala je na različitim književnim i glazbenim festivalima. Pjesme su joj prevedene na rumunjski, slovenski, grčki, češki, engleski i francuski. Voli sladoled, šljokice, more, glazbu i Zagreb u jesen.