Otvoreno pismo urednika u telavivskoj izdavačkoj kući o masakru u Gazi

Na portalu Lithub objavljeno je otvoreno pismo Uriela Kona, urednika u telavivskoj izdavačkoj kući Nine Lives Publishing, o masakru u Gazi.

Naime, izdavačka kuća Nine Lives Publishing, jedna od najvećih nezavisnih izdavačkih kuća u Izraelu, prošlog je mjeseca objavila je da će sve njezine knjige na poleđini nositi poruku protiv rata u Gazi:  „Nine Lives Publishing izražava svoje protivljenje ubijanju nedužnih ljudi u Gazi i poziva na hitan prekid vatre i povratak talaca.” (“Nine Lives Publishing declares its opposition to the murder of innocent people in Gaza and calls for an immediate ceasefire and the return of the hostages.”)

Cilj je, tvrdi Kon, bio potaknuti izraelske izdavačke, kulturne i akademske institucije na javnu osudu izraelskih ratnih zločina, počinjenih u ime građana, no reakcija je bila suprotna: inicijativa je dočekana s „podsmijehom, bojkotom, negacijom i nasiljem“, dok je struka ostala nijema. U pismu autor nastavlja: „Budući da do sada nismo dobili nikakvu podršku od svojih profesionalnih kolega, obraćamo se međunarodnoj zajednici – urednicima, piscima, kulturnim kreativcima, svakoj osobi ili instituciji koja je na neki način uključena u naše područje – za potporu i solidarnost."

Kon, židovsko-argentinski imigrant koji dugo živi u Izraelu, upozorava da je u zemlji zabranjeno kritizirati državu. Većina građana rat vidi kao jedinu opciju, a nakon napada Hamasa 7. listopada 2023. osveta je predstavljena kao jedina opcija. Iako i kulturni i akademski krugovi prepoznaju razmjere razaranja, odgovornost se uglavnom prebacuje isključivo na Benjamina Netanyahua, „predstavlja ga se kao antikrista sa sotonističkim moćima, koje negiraju i poništavaju mogućnost djelovanja dobronamjernih, demokratskih građana”, što postaje izgovor za šutnju.

U dvije godine rata nije bilo većih prosvjeda, osim 60-minutnog generalnog štrajka, koji nije bio usmjeren na prekid rata, nego vraćanje talaca. Kada se spomene više od 100.000 ubijenih civila, mahom žena i djece, kada se netko usudi spomenuti riječi poput genocida, etnocida, etničkog čišćenja, reakcije se svode na semantička prepucavanja, umjesto suočavanja s činjenicama.

Posebna kritika upućena je izraelskoj književnoj sceni koja, piše Kon, djeluje u mutnom i kompromitiranom sustavu, cinično koristeći jeftine sirovine i skladišta u ilegalnim izraelskim naseljima u okupiranoj Palestini, distribuira knjige u ekstremističkim zajednicama i objavljuje autore koji normaliziraju okupaciju. To je dubiozan svijet, svijet kolaboracije i apartheida: izdavači gotovo nikada ne objavljuju arapske autore, knjižare ne prodaju knjige na arapskom jeziku, a kulturni dodaci uglavnom prešućuju palestinsku književnost. U rijetkim slučajevima Arapi se prikazuju samo asimilirani i lišeni vlastite kulture. Izdavački sustav u Izraelu suučesnik je u dekontekstualizaciji i širenju dezinformacija o ratu: u protekle dvije godine objavljeno je više od 150 knjiga o 7. listopadu, uključujući prozu, poeziju, eseje, kronike i svjedočanstva. Radi se o knjigama o iskustvima vojnih postrojbi i ratnim anegdotama. Nije objavljena nijedna knjiga o uništenju Gaze.

Svaki lokalni književni festival ima „negirajuću fasadu”, nastavlja Kon, a gosti su pozvani dati izjave u prilog naciji. Drugi književni događaji (kojih još uvijek ima mnogo, iako je stopa čitanosti u zemlji pala za više od 40 % u posljednjoj godini) općenito započinju izjavom o nadi da će se taoci vratiti, nikad o potrebi da se prekine ubijanje u Gazi ili da se rat okonča. Vojnici u društvu uživaju posebne pogodnosti, uključujući, popuste na knjige, dok ih studenti, stariji i osobe s invaliditetom nemaju.

Osim što su, navodi Kon, očekivali odbijanje i cenzuru, nisu imali iluzije da će spomenuta rečenica u njihovim izdanjima postati dio šire rasprave i dijaloga na književnoj sceni u Izraelu, jer dijalozi u izraelskom društvu ne postoje. Ovo nije mali neuspjeh: književnost ima simboličku i izražajnu moć koja je kroz povijest bila sastavni dio prosvjeda, revolucija i velikih strukturnih promjena. „U Izraelu književni svijet cenzurira, šuti, iskrivljuje, segregira i time je suučesnik u zločinima počinjenima u Gazi.”

Kako u tom kontekstu djeluje Nine Lives Publishing? Kon objašnjava: „Naša izdavačka kuća ima migrantsku prirodu i djeluje preko nacionalnih granica, zbog čega je u društvu marginalizirana. Ne distribuiramo svoje proizvode u ilegalnim izraelskim naseljima niti u njima skladištimo knjige. Velik dio naših knjiga tiskamo na Zapadnoj obali, koju većina smatra neprijateljskim teritorijem, što nas čini odbačenom organizacijom. Otvoreno govorimo o onome što se događa u Gazi. Koristimo našu ograničenu slobodu izražavanja i zauzimamo stav protiv izraelskog etnocida. Vjerujemo da još uvijek imamo vremena oblikovati humaniji pogled na 'drugoga', da postoje ljudi koji drugačije misle, ali se ne izražavaju, koji još nisu pronašli riječi da povuku crtu i kažu 'dosta je'. Moramo se ponovno obrazovati. Sanjamo o prvom koraku prema miru kroz djela i riječi.”

Na kraju pisma Kon, kao Židov, „unuk Europljana koji su patili od progona i pogroma, bili protjerani iz svojih domovina i primljeni u multikulturalne zemlje, te kao Argentinac rođen u vrijeme vojne diktature, ali odgojen u slobodnom, pluralističkom društvu”, snažno osuđuje ponašanje ne samo izraelske vlade i radikalnijih društvenih segmenata, nego i većine stanovništva, nazivajući ga odvratnim: „Izrael danas koristi jezik i metode onih koji su nekada ubijali Židove, čime sramoti narod koji je preživio Holokaust.”

U takvom okruženju, navodi Kon, teško je pronaći volju za nastavak stvaranja i izdavanja knjiga. Stoga apelira na međunarodnu književnu zajednicu da stane uz Nine Lives Publishing i pridruži se dijalogu koji bi mogao obnoviti barem djelić razuma. Svoje kolege u izdavaštvu poziva da preispitaju koliko izdavanje knjiga u Izraelu prodaje i sudjeluje u okupaciji, a međunarodnu židovsku zajednicu traži da se kritički osvrne i preispita svoje veze s današnjim Izraelom.

„Masakr, izgladnjivanje i razaranje Palestine moraju prestati”, riječi su kojima Kon zaključuje svoje pismo.

Čitavo pismo pročitajte na linku.