Književni budoar: David Albahari, 'Ćerka'

Albaharijeva 'Ćerka' dio je autorova svojevrsnog troknjižja ili možda nekog novog ciklusa (zajedno sa prije objavljenim romanima 'Ludvig' i 'Brat') u kojem redukcijom do ekstrema raspravlja o životu, književnom pogonu i obiteljima kao i o preklapanju ili nesrazmjeru tih triju odrednica.

Nulta točka koju će u 'Ćerki' Albahari iskoristiti da isplete priču o smislu, pisanju i svojti jest ponešto drukčije baždarena od njegovih dosadašnjih i već donekle očekivanih autorskih idiosinkrazija. Ovdje je to erotika. Prvotna nevjerica kojom je (realni srpski) literarni pogon dočekao 'Ćerku' – u stilu kud-baš-i-on – pa zatim i prešutna indiferentnost u kritičkoj recepciji (još jedna postmodernistička stilska vježba!) kao da je otežala da se u tom novom Albaharijevom uratku dospije do poetološke ravni koju sam roman uzima kao svoju vlastitu mjeru i cilj.

Poetički credo romana – Ma kakav ud, kurac je to, kurac! – upućuje na jedan iščašeni i nervozni pragmatizam kojem se Albahari približava uprizorujući i ispitujući u romanu jednu izreku američkog filozofa Georgea Santayane o beskorisnosti života i umjetnosti.

U sredini u kojoj su majka i spolno općenje dio svakodnevne poštapalice, jebanje-kćerke znak je nezamislive i nedostupive prakse, a Ćerka u analogiji s time jest eksperiment u jednom nečuvenom žanru jebanja-u-mozak. Eksperiment jedne nove plastičke i pragmatične literature.

S Davidom Albaharijem, u sklopu programa Književni budoar, razgovar će Miljenka Buljević i Petar Milat.