Scena iz filma.
Ovoga puta čitamo Hiroshima, ljubavi moja, „filmsku novelu” francuske književnice Marguerite Duras, prema kojoj je Alain Resnais 1959. godine snimio istoimeni film, jedno od ključnih ostvarenja ranog francuskog Novog vala. U središtu priče nalazi se kratka, intenzivna ljubavna veza između francuske glumice, koja u Hirošimi boravi zbog snimanja filma o miru, i japanskog arhitekta. Njihov susret postupno otvara prostor za sjećanja koja nadilaze njihovu osobnu priču: kolektivnu traumu atomske bombe bačene na Hirošimu, ali i bolno sjećanje na glumičinu prvu ljubav s njemačkim vojnikom u francuskom gradu Neversu. Na klubu ćemo razgovarati o odnosu književnog predloška i njegove filmske interpretacije.
Klub vodi Sara Simić.
Program udruge Kulturtreger podupiru Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklada Kultura nova.
Koliko ste puta zapleli u rasprave oko toga je li bolji film ili knjiga prema kojoj je snimljen? Popularno mišljenje kaže da je adaptacija rijetko tako dobra kao original na kojem se temelji, međutim, nije rijetko da naiđemo na primjere u kojima nas književni i filmski tekst svaki na svoj način podjednako oduševe. Što čini dobru adaptaciju – vjernost predlošku ili sloboda interpretacije? Je li važno rekreirati priču ili je dovoljno preuzeti neki element da bi ono što nas je osvojilo u jednom funkcioniralo i u drugom mediju? O svemu tome raspravljamo u filmsko-čitateljskom klubu, zajedničkom pothvatu Bookse i Kina Kinoteka, u kojem spajamo naše dvije velike ljubavi – književnost i film. Klub moderira voditelj filmskih programa kina Kinoteka Mario Kozina.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
